Božja riječ se neda smesti ni ugušiti

ČITANJA:

Dj 13,44-52;

Ps 98,1-4;

Iv 14,7-14

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.« Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!« Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?« »Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu. I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.«

Isusova objaviteljska riječ završava upućivanjem na Oca. No, vjernike muči još nešto. Kako je moguće promatrati Boga. Filipova molba da vidi Oca izražava pradavnu želju bogobojaznih ljudi da uvijeke promatraju Božje lice. Isusov odgovor Filipu produbljuje govor o odnosu Isusa s Ocem. Pošto je Isus s Ocem jedno, on je zorna Očeva prisutnost među ljudima. Njegovo djelo bilo je uvijek objava Oca i njegova djela pokazuju njegovo božansko usmjerenje.

Djelovati u ime Isusovo znači djelovati i u Očevo u snazi Duha Božjega. Tim istim Duhom bili su nošeni Pavao i Barnaba kad su smjelo naviještali Riječ u gradu. Izvješće iz Djela Apostolskih govori nam o otporu od strane uglednika na koje su naišli ova dva apostola. Oni ne odustaju nego i dalje hrabro svjedoče za Ime. Protivnicima se to nije svidjelo, nego i pograbiše i izbaciše iz grada. Iako su apostoli protjerani, nije i Božja Riječ. Ono što su do protjerivanja posijali uzelo je maha. Neki su povjerovali i prigrlili vjeru.

Božja se riječ neda smesti ni ugušiti. Čini ono zbog čega je poslana. Mnogo puta u svojim životima susret ćemo se sa protivštinama. Isusova poruka, ukoliko se životno naviješta, neće se svidjeti svima jer se protivi mentalitetu čovjeka koji živi suprotno od evanđelja. Isus kao lik na slici, kao zapisana riječ na nekoj knjizi ne smeta. No, živi Isus smeta jer čovjeka želi okrenuti od njega samoga prema sebi i svojoj vječnoj egzistenciji. Sve ono što smeta vječnoj egzistenciji treba otpasti. Suvremenom čovjeku to nije drago. Nije sklon raditi otklone koje treba, ali je sklon raditi kompromise tamo gdje to nije moguće. Zato, svaki koji živo korača s Isusom smeta i potrebno ga je protjerati na različite načine, negdje čak i krvavim protjerivanjem. Stara kršćanska izreka kaže: Krv mučenika sjeme je kršćana. Ne bojmo se onoga što ubija tijelo, nego se bojmo onoga što ubija duh. Nijedan progon, na bilo kojoj razini, neće biti bez blagoslova ukoliko ostanemo vjerni našemu Otkupitelju. Tko ustraje do kraja taj će spasiti. Nakon Gospodinova uskrsnuća Radosna se vijest nije ugasila, naprotiv ona se rasplamsava svakim danom sve više. Tko joj se god bude suprotstavljao neka zna da će unaprijed izgubiti. Ne može se s Bogom živim boriti i na životu ostati. Ostanimo vjerni našemu Gospodinu. Brinimo se za njegovo, a on će za naše. Neka se i na nama ispuni ono što je Pavao za sebe rekao: Dobar sam boj bio, trku dovršio, vjeru sačuvao, pripravljen mi je vijenac pravednosti.