Božja ljubav - izvor svakog života

ČITANJA:

Dj 22,30 23,6-11

Ps 16,1-2.5.7-11

Iv 17,20-26

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se: »Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno — ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio.

Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima — i ja u njima.«

Poštovani prijatelji!

Već treći dan zaredom u misi čitamo dijelove Isusove velikosvećeničke molitve. Izrekao ju je na kraju Posljednje večere, neposredno prije muke i smrti. Isus u molitvi vidi eshatološko, odnosno otkupiteljsko značenje tog čina koji se proteže na cijelu povijest.

U taj čas, u Isusovu molitvu, uključeni su također i oni koji će na riječ njegovih učenika povjerovati u nj. Dakle tu smo i mi, svaki od nas danas. Isusova je volja i želja da budemo ujedinjeni u jednost koja je između njega i Oca. U ovim riječima možda se najdublje u cijeloj Bibliji ogleda božanska promisao stvaranja i otkupljenja čovjeka. Sve što Bog poduzima od samog stvaranja, a napose slanjem svoga Sina koji podnosi žrtvu života, to je zato da čovjeka ‘uvuče’ u svoje zajedništvo, u bogatstvo božanskog života, u samu srž života. Jedinstvo Sina s Ocem nedvojbeno ističe Sinovljevo božanstvo i njegovo poslanje da i nas uvede u to zajedništvo s Ocem u kojem je punina radosti i istine. Bog želi svakom čovjeku omogućiti udio u zajedništvu božanskih osoba, da svoju ljubav pretoči u one koji povjeruju.

Isus tako moli: ‘Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta… I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima.’

Za Isusa je najvažnija činjenica postojanje Očeve ljubavi u kojoj je izvor svakog života i koja nam nije uskraćena. Ta ljubav prisutna je u časovima svijetla i tame. On želi da se zajedništvo njega i Oca prenese na cijelu Crkvu i da bude izvor njezinog života, njezine snage kojom će pobjeđivati svijet u kojem će ostajati.

Jedinstvo Oca i Sina jedinstvo je osobâ u ljubavi i poslušnosti. Bog svoju ljubav očituje brigom da čovjeka ponovno privuče k sebi slanjem Sina, a Sin u potpunoj poslušnosti Ocu podnosi žrtvu. To je jedinstvo osobnog odnosa. Pozvani smo ući u to zajedništvo i ostati – prebivati – u njemu. To se događa krštenjem, ali onakvim krštenjem koje se osobno potvrđuje i obnavlja u svakom idućem sakramentu i u življenju po ljubavi. Život s Bogom doseže se po njegovom Sinu Isusu Kristu. Ulazeći u zajedništvo sa Sinom mi ulazimo u sami izvor života, u Boga koji iz ljubavi stvara čovjeka i šalje svoga Sina da nas uvede u svoje zajedništvo.

Ono što je nama zadatak, tj. put kako možemo ući u zajedništvo po Sinu sa Ocem jest upoznavati Sina – ono što je govorio, činio, naviještao i svjedočio. Njegov je cilj da nam pokaže ljubav u kojoj smo stvoreni i omogući da sami uđemo u tu ljubav.

Promotrimo još jednu činjenicu u Isusovom postupku prema učenicima. Iako je znao da će ga njegovi učenici napustiti u odlučnom času, ipak ne povlači svoje povjerenje i moli za njih. Zna da trebaju proći kroz kušnju vlastitog pada u kojem će se razbiti sve njihove krive ljubavi, istine, uvjerenja, zanosi i ambicije da bi konačno bili podobni za nastavak njegova djela.

Tek kad su se susreli sa svojom slabošću, kad su ostali ogoljeni do kraja u svom jadu, u strahu, u slaboći i vidjeli koliko sami vrijede, tek onda su bili sposobni do kraja se osloniti na snagu Duha Svetoga. Onda su počeli moliti. I onda su im pred oči dolazile Isusove riječi te su ih počeli na pravi način shvaćati.

Dobro je zato da promislimo o ovom Isusovom postupku kada se mi danas susrećemo sa slabostima i napuštanjima Očeva jedinstva. Možda treba više moliti da se što prije razbiju sva naša kriva životna uporišta, kako bismo bili što podesniji za ono pravo jedinstvo s Ocem po Sinu Isusu Kristu. U tom smislu valja biti strpljiv s grijesima i slabostima ljudi.