SVAKODNEVNO U 07:45 Vlč. Josip Šimatović: "Boga susrećemo u svojoj slabosti"

ČITANJA:

Sir 35,12-14.16-18;

Ps 34,2-3.17-19.23;

2Tim 4,6-8.16-18;

Lk 18,9-14

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče Isus ovu prispodobu: »Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ’Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’ A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ’Bože, milostiv budi meni grešniku!’ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«

Riječ Božju tumači vlč. Josip Šimatović:

Dragi slušatelju!

Nedjelja je. Dan posvećen Gospodinu. Svaka nas nedjelja „izaziva“ na razmišljanje o vječnosti, o danu uskrsnuća. Vjerujem da ćeš danas na poseban način sudjelovati u misnom slavlju u svojoj župnoj zajednici slušajući Božju riječ i u euharistiji obaviti spomen-čin muke, smrti, uskrsnuća i proslave Gospodina Isusa. Vjerujem da ćeš i danas Gospodinu zahvaliti što te pozvao da stojiš pred Njim i Njemu služiš.

Farizeji i carinici. Mogli bi reći – omiljena Isusova tema. Farizeji su u židovskom društvu obično uživali ugled i bili vrlo utjecajni u narodu zbog svoje učenosti, predanosti vjeri i uzornom životu. Carinici – pripadaju omraženom sloju ljudi. Smatraju ga izdajnikom, te da je gulikoža i sebičnjak. K tome on je u službi okupatorske vlasti. Nitko iz naroda u njemu ne vidi ništa dobro. Poznato je da se farizeji i carinici nisu međusobno podnosili. Sve ove skupine bile su svaka za sebe, svi su imali nešto protiv onih drugih i gledali na druge kao na manje vrijedne. To vidimo i po farizejevim riječima: „Bože, hvala ti što nisam kao ovaj carinik“.

Zašto Isus kritizira pobožnog farizeja i zašto hvali pokvarenog carinika?

Primijetit ćemo prvo da ni farizej ni carinik stvarno ne postoje. Isus pripovijeda prispodobu kojom okupljenima želi nešto pojednostavniti, objasniti i zbog toga koristi sliku farizeja i carinika kao dvije vrste ljudi koji svoj odnos s Bogom žive na vrlo različite načine.

Prvi se pred Bogom stao uzvisivati, a drugi ponizno priznaje svoje grijehe i odlučuje obratiti se, promjeniti svoj život. Farizej je na neki način vrlo zadovoljan svojim životom, svojim svijetom i ne misli da bi nešto trebalo promijeniti. Carinik ima drugačiji pristup. Iako grešan, omražen i odbačen od ostalih, on pred Boga dolazi praznih ruku. Priznaje da je „samo“ grešan. Nema se s čime pohvaliti. Ne uspoređuje se s drugima i ne razmišlja ima li lošijeg od njega. Carinik moli Boga da mu se smiluje i želi živjeti od Božje milosti, a ne od nekakvih svojih dostignuća. Prema Isusovim riječima „svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen“, carinik od Boga može očekivati milosrđe i blagoslov.

Što nam govori ova zgoda iz evanđelja?

Važno je primijetiti da ne u svojoj snazi, već u slabosti susrećemo Boga. Istaknuto je da pred Bogom ne vrijedi praviti se važan, misliti da sam vrijedan više od drugog. To je zapravo oholost – prvi grijeh, korijen svih ostalih grijeha. Uostalom tko od nas voli takve ljude, iako nam svima ponekad promakne napraviti se važnim. Jedna poslovica kaže: oholost raste iz uspoređivanja; budi ono što jesi, ne misleći da je drugi manje ili više važan.

U jednoj pripovijesti rabin Aron pripovijeda ovako: “U budućem svijetu neće me pitati: ‘Zašto nisi bio Mojsije ili neki od proroka? ili Zašto nisi bio kralj ili vojskovođa?’ Neće me pitati niti: ‘Zašto nisi dosegao mjeru velikih i snažnih muževa naše vjere?’ Pitat će me samo: ‘Zašto nisi ispunio mjeru koju ti je Bog osobno namijenio? Zašto nisi bio onaj koji si jednom zapravo trebao biti – Aron?!’

Vlč. Josip Šimatović, čuvar svetišta Crkve hrvatskih mučenika na Udbini i župnik župa sv. Nikole na Udbini i sv. Jurja u Podlapači.