Bog ne djeluje onkraj onoga što je čovjeku darovao

ČITANJA:

Iz 7,10-14;

Ps 40,7-11;

Heb 10,4-10;

Lk 1,26-38

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.« Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Anđeo uđe k njoj i reče: ‘Zdravo, milosti puna!’“ – Anđeo joj govori : „budi milošću ispunjena“. To znači da Bog ispunja njenu čežnju za Bogom svojom ljubavlju, svojom milošću te nastavlja „Gospodin s tobom“ – što je izraz prisutnosti i sigurnosti. Ipak Marija se na tu riječ smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga.“ Upravo ta smetenost Marije ukazuje na njezinu ljudskost. Nije joj jasno odakle taj pozdrav dolazi, tko joj to govori. Ujedno Marija ne zanemaruje taj unutarnji glas i uistinu promišlja o tome te to označuje činjenicu da Bog ne djeluje preko ili onkraj onoga što je čovjeku darovao, u ovom slučaju onkraj razuma, nego unutar razuma te zahtjeva i naše promišljanje, naš promišljeni pristanak u donošenju odluka i prihvaćanju čak i onoga što nam zasigurno dolazi od samoga Boga. To promišljanje također pokazuje da kod Marije nemamo potrebu za obraćenjem koje bi značilo otkriće novog života u Bogu, odlaženje od starog života, gdje sama riječ metanoia priziva na promjenu misli – nous – misao – koje je onkraj – meta – ovog postojanja.

„Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus.“ Ovdje se događa nečuvena novost jer anđeo traži da Marija prekine tradiciju jer ona, žena daje ime sinu, što je bilo protivno židovskom zakonu. U biti time se od Marije traži da prekine s tradicijom i okrene se novosti Krista koji dolazi. Marija se pred tom novošću pita za način kako će se sve to dogoditi. „Nato će Marija anđelu: Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?“ „Anđeo joj odgovori…“ „Duh Sveti sići će na te.“ – U Mariji se događa novo stvaranje, jer to je isti Duh koji u postanku lebdi nad vodama. Time i Crkva kao da doživljava svakodnevno to novo stvaranje. Svatko od nas je uklopljen u to novo stvaranje, što se osobito vidi u Trećoj euharistijskoj molitvi u kojoj molimo:

(…) djelotvornom snagom Duha Svetoga

svemu daješ život, sve posvećuješ,

i neprestano okupljaš svoj narod

da od istoka sunčanog do zapada

prinosi čistu žrtvu imenu tvome.

Stoga te smjerno molimo, Gospodine,

udostoj se tim istim Duhom posvetiti ove darove,

koje ti donosimo za žrtveni prinos (…)

U tom kontekstu i mi moramo shvatiti da u svakoj svetoj misi taj isti Duh koji je bio kod stvaranja, koji je vodio narod u pustinji, koji je životvorac i posvetitelj, po kojemu je sve stvoreno, po kojemu je začet Isus, koji Isusa vodi u pustinju, koji dolazi nad apostole, taj isti Duh u euharistiji posvećuje i nas i naše darove, te po tom istom Duhu i mi postajemo dionici jednoga Duha, što na kraju znači da uistinu Bogu ništa nije nemoguće. Upravo da Bogu ništa nije nemoguće, ostaje u Marijinom srcu do kraja i s tom porukom ona kao majka promatra svoga sina na križu izranjena i izmučena i jednostavno zna da Bogu ništa nije nemoguće. Ta Marijina vjera ima biti i vjera Crkve u našim prilikama. Bogu ništa nije nemoguće. Amen

– Dijelovi prema Komentaru fra Alberta Maggia