Molimo li za svoje svećenike?

ČITANJA:

vl.: 2Tim 1,1-8 (ili: Tit 1,1-5);

Ps 96,1-3.7-8a.10;

Lk 10,1-9

Nisam puno vremena svećenik. Tek par mjeseci. A nešto manje od toga i župnik dviju manjih župica uz more. I već u ovom vremenu, osjetio sam one trenutke, kada Bogu zahvaljujem što sam svećenik, ali, nažalost osjetio sam i poteškoće svećeničkog poziva… A tek sam počeo. Čim sam došao na župe, i ja osobno osjetio sam u jednoj situaciji prigovor, zašto sam učinio nešto na način na koji jesam. Iskreno, to me jako ražalostilo. Brate i sestro, skloni smo govoriti protiv župnika, kako ima preduge propovijedi, kako uzima previše novca iz blagajne, kako vozi skupi auto, kako nestaje po par dana i nitko ne zna gdje je… No koliko od nas uopće moli za svećenika?

Isus Krist u današnjem Evanđelju stavlja jednu imperativnu izjavu – Molite Gospodara žetve da radnike poašalje u žetvu svoju… I vjerujem da molite na tu nakanu, no koliko vas moli Gospodina da radnike koje je poslao uzdrži u žetvi…? Kako sam se približavao svećeničkom ređenju, načuo sam svoju tetu, kako govori – on (misleći na mene) radi veliku žrtvu. Ne radim, niti sam napravio veliku žrtvu, nego jednostavno sam izabrao zvanje u kojem mislim da ću se najbolje ostvariti. Ali ipak… Biti svećenik je teško. Kada navečer dođete u praznu kuću, napravite juhu iz vrećice, i slušate miša kako se igra na tavanu… Sami. Nije lako. I svaki svećenik se sa ovom stvarnošću nosi na svoj način. I svaki svećenik na svoj način padne. Neki se digne, neki ostane ležati… No ponavljam pitanje, koliko od vas moli za svoga župnika?

Sjetite se iz Svetog Pisma boja Hebreja sa Amalečanima. Dok je Mojsije držao ruke uzdignute Gospodinu, Izabrani narod je pobjeđivao, čim su mu smalaksale ruke, narod bi gubio boj. Možemo slobodno ovdje iščitati sudbinu Crkve u ovom našem vremenu. Dok su ruke svećenika snažne, čiste i svete, Crkva će bojevati, i pobjeđivati. Vi, braćo i sestre, dakle budite Jošua i Hur nama svećenicima. Meni. Svjestan sam kako sam nemoćan. Bez vas ne mogu. Bez vaše duhovne potpore, sve naše propovijedanje je obično bacanje biserja pred svinje. Zato jer mi, ja prvi nisam svjestan kako to što bacam je biserje. A najdragocjeniji biser je Isus Krist. Bez Isusa Krista, ja postajem kao neplodna smokva iz evanđelja po Luki. Puna je lišća, i krasna izdaleka, ali se vidi njezina jalovost. I ja se obučem u misno ruho, spremim se za navještaj Kraljevstva Božjega, ali ne donosim ploda. I Gospodinu sam takav nepotreban.

Sv. Jose Marija Escriva je na jednom mjestu zapisao, kako ovom svijetu, i Crkvi danas ne trebaju dobri svećenici. Svaki svećenik, koji imalo obavlja svoje dužnosti, je dobar. Treba nam svetih svećenika. Zato vam, braćo i sestre stavljam sebe i svu svoju braću svećenike u vaše molitve. Molite Gospodina da nas digne iz straha od samoće, da nas oslobodi okova srebroljublja, da nas učini svjesnima kako je naša politika Križ Isusa Krista, i njegovo Kraljevstvo, da nas učini strpljivima prema poticajima Duha, a nadasve da nas ispuni ljubavlju i radosti. Molite za ovo Gospodara žetve.