SVAKODNEVNO U 7:30 Dopusti Isusu da ti se približi

ČITANJA:

Ef 6,10-20;

Ps 144,1-2.9-10;

Lk 13,31-35

Tekst evanđelja:

U onaj dan pristupe neki farizeji i reknu Isusu: »Otiđi, otputuj odavde jer te Herod hoće ubiti.« A on će njima: »Idite i kažite toj lisici: ‘Evo, izgonim đavle i liječim danas i sutra, a treći dan dovršujem. Ali danas, sutra i prekosutra moram nastaviti put jer ne priliči da prorok pogine izvan Jeruzalema.’«

»Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao kvočka piliće pod krila i ne htjedoste! Evo, napuštena vam kuća. A kažem vam, nećete me vidjeti dok ne dođe te reknete: Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Duje Kurtović, župnik zagrebačke Župe Svih svetih u Sesvetama:

Dragi slušatelji, braćo i sestre,

u današnjem Evanđelju neki farizeji upozoravaju Isusa: „Herod te hoće ubiti.“ Možda su ga željeli zaštititi, možda su ga htjeli otjerati — ali Isus ne dopušta da mu strah odredi put. On nastavlja liječiti i oslobađati ljude te ide prema Jeruzalemu, svjestan da ga ondje čeka muka. Njegova hrabrost nije tvrdoglavost ni želja za opasnošću. To je vjernost poslanju koje mu je povjerio Otac.

Isus Heroda naziva „lisicom“. Lisica je slika lukavosti i prijetnje. Ali Isus ne odgovara nasiljem ni osvetom. Umjesto toga, otvara nam svoje srce riječima koje su među najnježnijima u Evanđelju: „Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao kvočka piliće pod krila — a vi ne htjedoste!“

U toj je slici i nježnost i bol. Isus želi zaštititi, okupiti, spasiti — ali ne prisiljava. Čovjek može odbiti Božju blizinu. Može se zatvoriti, držati se svoje ogorčenosti, izabrati ravnodušnost ili pomisliti da mu Bog više nema što reći. Isus ipak ne prestaje pozivati.

To nije samo slika utjehe. Isusova ljubav nije udaljena od naše patnje. On ne promatra naše rane iz sigurnosti, nego ide putem koji će ga dovesti do križa. Kao da nam govori: „Neću te napustiti ni onda kad ti je najteže.“ Njegova zaštita ne znači da u životu nećemo trpjeti; znači da nas ni patnja ni smrt ne mogu odvojiti od njegove ljubavi.

A što mi radimo kad nas zahvati strah? Ponekad se povučemo i zatvorimo. Ponekad postanemo poput lisice: lukavi, zajedljivi, spremni uzvratiti ili zaštititi samo sebe. Isus nam pokazuje drugi put — put vjernosti i nježnosti koja se ne boji približiti ranjenome čovjeku.

Možda je danas netko u našoj blizini tko se osjeća nezaštićeno: bolesna osoba, dijete koje se boji, stariji susjed koji je sam, član obitelji s kojim smo prekinuli razgovor. Ne možemo ukloniti svaku nevolju, ali možemo nekome postati znak da nije sam: javiti se, saslušati, ponuditi pomoć, učiniti prvi korak prema pomirenju.

A možda smo i mi među onima koje Isus želi okupiti. Možda smo se udaljili, umorili ili pomislili da nema smisla ponovno mu se vratiti. Danas čujmo njegov poziv: „Dođi pod moja krila.“ Ne moraš prvo sve riješiti niti se sam popraviti. Dovoljno je prestati bježati i dopustiti mu da ti se približi.

Gospodine Isuse, sačuvaj nas od straha koji zatvara srce. Nauči nas da ostanemo vjerni dobru i sa budemo blizu onima koji trpe. A kad se sami osjetimo nezaštićenima, pomozi nam da se pouzdamo u tvoju ljubav i blizinu.