NEDJELJOM U 16:30 Caru carevo, a Bogu Božje

ČITANJA:

Iz 45,1.4-6;

Ps 96,1.3-5.7-10a.10c;

1Sol 1,1-5b;

Mt 22,15-21

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Odoše farizeji i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: »Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?«
Znajući njihovu opakost, reče Isus: »Zašto me iskušavate, licemjeri? Pokažite mi porezni novac!« Pružiše mu denar. On ih upita: »Čija je ovo slika i natpis?« Odgovore: »Carev.« Kaže im: »Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.«
Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Josip Bulat, ravnatelj Katoličke opće gimnazije u Popovači i župnik u župi Ludina:

Dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija, srdačan vam pozdrav.

Današnje evanđelje donosi nam jedno od najpoznatijih epizoda iz evanđelja čija je rečenica: „Dajte caru carevo, a Bogu Božje.“ ušla u vrlo široku uporabu čak i u svjetovnoj komunikaciji.

Tekst evanđelja započinje održavanjem vijeća. Na tom vijeću ne raspravlja se o dobrim i plemenitim stvarima, o unapređenju života ili bogoslužja, nego o tome kako Isusa uhvatiti u riječi. Postoji stara narodna izreka da se volovi vežu za rogove, a ljudi za riječ. I sada zamislimo, Božju Riječ koja tijelom postade netko pokušava uhvatiti u riječi. Ako nisi spoznao tko je Isus, onda ovakav pothvat izgleda moguć, ali nam evanđelje donosi svejdočanstvo da baš ti koji su željeli uhvatiti Isusa u riječi, sami sebe hvataju u riječi. Oni Isusu pristupaju lukavo i slatkorječivo, nazivaju ga istinitim i nepristranim ne shvaćajući da zapravo govore istinu. Žele Isusa navući na tanak led pitanjem o porezu. Znamo da je svaka država osjetljiva na porez i da su čak i neke poznate ličnosti završavale u zatvoru zbog utaje poreza.

Isus tada radi nešto genijalno. On traži da mu se pokaže novac i pita čiji se lik nalazi na njemu. Lik je bio carev. Carevi su na taj način željeli pokazati svoju svemoć i sveprisutnost jer novac s njihovim likom bio je raširen cijelom carstvu. Kovani novac bio je svojevrsna propaganda jer tada nije bilo društvenih mreža i medija. Isus jednostavno kaže da caru treba dati sve gdje se nalazi njegov lik, a da Bogu treba vratiti ono što je Bog utisnuo u srce i dušu svakoga čovjeka, a to je Božja slika. Isus je tako farizeje na neizravan način pitao: A vi, što ćete dati i vratiti Bogu? Lako je dati caru njegovo, ali Bog, hoće li on u vama prepoznati svoj lik.

I mi se danas često brinemo za to da damo Bogu i Crkvi ono što mislimo da trebaju dobiti od nas. Volimo uplaćivati velike mise što je po sebi dobro, volimo sa župnikom riješiti takozvani obiteljski dar, što je isto tako dobro. Volimo obdržavati svu tradiciju Crkve, poput postova, hodočašća, zavjeta… što je isto tako veoma dobro. Ali glavno je pitanje za svakoga od nas: Hoću li Bogu jednom vratiti njegovu sliku ili ću mu u srcu vratiti neki neprepoznatljiv lik ili još gore, karikaturu koja više nije tužna nego je smiješna; čiji lik drugi ljudi mogu prepoznati u meni?

Novac je nosio carevu sliku i zato je pripadao caru. Čovjek u sebi nosi Božju sliku i zato pripada Bogu. Ako drugi u nama prepoznaju samo našu tvrdoglavost, oholost, zavist, osvetoljubivost i sebičnost, onda se Božji lik u nama polako zamračio. Ali ako u nama mogu prepoznati dobrotu, milosrđe, istinu, strpljivost i ljubav, onda se na našem životu, usprkos svim našim slabostima, još uvijek vidi Onaj čija smo slika.

Završit ću riječima današnje zborne molitve: „Svemogući vječni Bože, daj da ti uvijek budemo odani i tvome Veličanstvu služimo iskrena srca.“

Poštovani i dragi slušatelji, braćo i sestre, neka vam je blagoslovljena 29. nedjelja kroz godinu. Hvaljen Isus i Marija!