SVAKODNEVNO U 7:30 Vjera je pogled srca

ČITANJA:

Dj 4,32-37;

Ps 93,1ab.1c-2.5;

Iv 3,7b-15

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme reče Isus Nikodemu: »Treba da se rodite nanovo, odozgor. Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha.«

Upita ga Nikodem: »Kako se to može zbiti?«

Odgovori mu Isus: »Ti si učitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ? Zaista, zaista, kažem ti: govorimo što znamo, svjedočimo za ono što vidjesmo, ali svjedočanstva našega ne primate. Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati

kad vam budem govorio nebesko?

Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji. I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Josip Repeša, župnik Župe Vrgorac:

Mir vama, dragi slušatelji Katoličkog radija!

Nakon što smo jučer zajedno s Nikodemom i Isusom razmišljali o novom rođenju iz Duha, današnje Evanđelje vodi nas još dublje – prema nebu. Isus kaže:

„Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji.“

Ove riječi otkrivaju veliku istinu naše vjere: Bog nije daleki promatrač ljudskog života. On silazi. Ulazi u našu svakodnevicu, u naše umore i borbe, u naše sumnje i traženja. Dolazi u naše domove, na naša radna mjesta, u naše tišine i naše nemire. Isus dolazi odozgor da bi nas poveo gore. On postaje most između zemlje i neba.

Koliko puta se u nama pojavi osjećaj da smo zapeli – u vlastitim slabostima, u starim navikama, u mislima koje nas vraćaju unatrag. Ponekad nam se čini da je život samo niz ponavljanja, borbi i padova. Kao da nosimo teret koji ne možemo odložiti. No Isus ne dolazi da bi nas dodatno opteretio. On dolazi da bi nas podigao.

On razbija naše tjeskobe i osjećaj da je korizma samo težina koja nas prati čitav život. Često sudimo sami sebe, sudimo druge i živimo kao da smo trajno osuđeni. A to Bog ne želi. Bog ne želi da živimo u strahu, nego u povjerenju. Ne želi da ostanemo zatvoreni u prošlosti, nego da se otvorimo budućnosti koju On priprema.

Koliko često živimo spuštena pogleda – zarobljeni brigama, planovima, uspjesima i neuspjesima. Nebo nam se tada čini daleko, gotovo nedostižno. A Isus nas poziva da podignemo pogled. Ne da pobjegnemo od stvarnosti, nego da u njoj otkrijemo smisao koji dolazi od Boga. On nas uči gledati dublje – prepoznati njegovu prisutnost i onda kada je sve obično, svakodnevno i naizgled beznačajno.

On spominje događaj iz pustinje, kada je Mojsije podigao zmiju kako bi nevjerni i zalutali narod ipak bio spašen. To je slika križa. Sin Čovječji bit će podignut – ne na prijestolju moći, nego na drvu patnje. Upravo tamo, gdje čovjek vidi slabost, Bog objavljuje snagu ljubavi.

Križ nas podsjeća da nijedna patnja nije besmislena ako je sjedinjena s Kristom. Podsjeća nas da i u trenucima kada ne razumijemo zašto se nešto događa, možemo vjerovati da Bog vidi dalje od nas. On vidi put tamo gdje mi vidimo zid. On vidi svjetlo tamo gdje mi vidimo noć.

Vjera zato nije samo razumijevanje. Vjera je pogled srca. Pogled koji se usuđuje usmjeriti prema Kristu i onda kada je teško. Pogled koji priznaje: „Ne znam sve odgovore, ali znam komu vjerujem.“

Kad podignemo pogled prema Raspetome, otkrivamo da naš život nije zatvoren u granice prolaznosti. U njemu se otvara prostor vječnosti. Svaka žrtva dobiva smisao. Svaka tama može biti prožeta svjetlom. Svaki čovjek postaje hodočasnik prema nebu.

Zato i nakon Uskrsa na našim zidovima ostaju križevi – ne da bi nas uveli u melankoliju, nego da bi nas učvrstili u vjeri: Krist s križa svakodnevno nas otkupljuje, povezuje, otvara vrata neba i zagovara za naše spasenje.

Možda danas nosiš pitanje poput Nikodema: „Kako se to može zbiti?“

Možda nosiš i vlastite križeve – brige za obitelj, neizvjesnost sutrašnjice, umor koji se teško izgovara. Isus ti ne nudi jednostavna objašnjenja, nego poziv na povjerenje. On te želi povesti putem koji vodi kroz ljubav, predanje i vjeru.

U tišini srca sada možeš reći:

„Gospodine Isuse, podigni moj pogled. Kada klonem, ohrabri me. Kada sumnjam, učvrsti me. Daj mi vjeru koja vidi dalje od vidljivoga. Vodi me prema Ocu da u tebi pronađem život koji ne prolazi.“

Neka nas ova riječ prati kroz dan – da živimo na zemlji, ali srcem okrenuti nebu.