SVAKODNEVNO U 7:30 Ljubav se lomi i dijeli

ČITANJA:

1Kr 12,26-32; 13,33-34;

Ps 106,6-7a.19-22;

Mk 8,1-10

Tekst evanđelja:

Onih se dana opet skupio silan svijet. Budući da nisu imali što jesti, dozva Isus učenike pa im reče: »Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me i nemaju što jesti. Ako ih otpravim gladne njihovim kućama, klonut će putem. A neki su od njih došli iz daleka.« Učenici mu odgovore: »Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?« On ih zapita: »Koliko kruhova imate?« Oni odgovore: »Sedam.« Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim učenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu. A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te reče da i to posluže. I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara. Bilo je oko četiri tisuće ljudi. Tada ih otpusti, a sam sa svojim učenicima odmah uđe u lađu i ode u kraj dalmanutski.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Anđelko Katanec, povjerenik za pastoral migranata i turista Zagrebačke nadbiskupije, župnik in solidum župe sv. Blaža u Zagrebu:

Danas je Valentinovo. Dragi vjernici, kao što svi dobro znate, na dan sv. Valentina šaljemo pisma i poklone svojim prijateljima i simpatijama kako bismo im rekli da ih volimo. U Crkvi je ovo neobavezan spomendan, pa se najčešće i preskače spomen svetoga Valentina, ali u društvu se ovaj blagdan promovira kao dan iskazivanja ljubavi.

Sjećam se da sam u osnovnoj školi, u osmom razredu, za Valentinovo od jedne djevojke koju nikad nisam primjećivao jer je išla u drugi turnus u školi, primio pismo i plišanog medvjedića. Spominjem to kako bih naglasio da sigurno ima puno ljudi koji nas vole, a da mi to niti ne znamo.

Valentinovo može biti poticaj na ispovijest ljubavi. Postoji neki sram i strah kad tako pristupamo drugome, jer ne znamo kako će reagirati. Možda će nas odbiti. To je rizik na koji moramo biti spremni, ali nas to nikako ne smije spriječiti da priznamo svoju ljubav.

Tako i Bog pristupa nama. Sveto Pismo, Bibliju možemo shvatiti kao njegovo ljubavno pismo svijetu. Naš Gospodin Isus Krist otkrio je svoju ljubav predavši svoj život za nas na križu, ali i svakom svojom riječi i gestom. O njegovoj ljubavi možemo razmatrati i na temelju današnjega evanđelja gdje Isus opazivši da silan svijet koji ga je slijedio nema što jesti, kaže: „Žao mi je naroda.” To su možda najljepše riječi ljubavi u cijelom ovom ulomku. Ljubav započinje ondje gdje netko vidi drugoga i ne ostaje ravnodušan. Isus primjećuje glad, umor i iscrpljenost ljudi koji su već tri dana s njim. Ne pita koliko su zaslužili, nego izražava brigu i suosjećanje.

Isus je potom pitao učenike: „Koliko kruhova imate?” Nije tražio ništa nemoguće već samo da mu predaju ono što su imali. I to je važna poruka za sve odnose: Bog ne traži idealne ljude ni savršene brakove, nego srce koje je spremno dati ono što ima — malo strpljenja, malo vremena, jednu ispriku, jedan iskren razgovor. Kad to malo stavimo u Božje ruke, događa se čudo.

Isus uzima kruh, zahvaljuje, lomi i daje mnoštvu preko svojih učenika. To su riječi euharistije, ali i riječi ljubavi. Ljubav se uvijek pomalo lomi: odriče se, oprašta, služi. Na kraju, nitko nije ostaje gladan i još je preostalo ulomaka, više nego što su imali kruhova. Ljubav koja dolazi od Boga ne iscrpljuje, nego se umnaža. Ne ostavlja prazninu, nego donosi puninu. Ljubiti znači povezati i podijeliti ono što imamo i što jesmo s drugom osobom, ali uvijek i primiti Božji dar jer on je vječna i savršena ljubav i izvor svake prave ljubavi. To je ljubav na koju nas upućuje i sveti Valentin i ljubav kakvu, s Božjom pomoću, možemo posvjedočiti i ostvariti u našim ljudskim odnosima.