SVAKODNEVNO U 7:30 Jesmo li spremni poći putem ljubavi i Krista?

ČITANJA:

1Sam 9,1-4.17-19

Ps 21

Mk 2,13-17

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih poučavaše. Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pođe za njim.

Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima, rekoše njegovim učenicima: »Zašto jede s carinicima i grešnicima?« Čuvši to, Isus im reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači mr. sc. vlč. Stjepan Matezović, duhovnik Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, predavač na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu:

Dragi Isusovi prijatelji!

„Pođi za mnom!“ Isus trajno i neumorno zove zaustavljajući pogled nad svojim stvorenjima. On daje da milost dolazi i pravednicima i nepravednicima, svetima i grešnima, zdravima i bolesnima. Prolazeći „vrtom“ svojih stvorenja Njegov pogled traži gdje smo se sakrili. U kakvim carinarnicama mi to danas živimo gdje čekamo Isusov pogled, Riječ, poziv na život u izobilju.

Isus nam objavljuje Boga koji nije statični Bog na svom prijestolju nego Boga koji je u pokretu, u traženju. Prije samo koji dan smo izašli iz svetog božićnog vremena u kojem smo slavili Isusov silazak među nas ljude. Slava Mu na visinama, a mir na zemlji miljenicima Njegovim, pjevali smo. Isus je Bog koji je došao na svijet jer nam želi u našim skrivenostima ići u susret. Želi nas susresti pogledom, prepoznati one koje je svojom neizrecivom mudrošću oblikovao. S nama je Bog, Isus, u sve dane do svršetka svijeta, kako nam je obećao. On šeta i traži obitelj, traži kuću koja je najpotrebnija Njegovog milosrdnog pogleda. Isus je Bog koji prepoznaje ljudsku potrebu. I dok čovjek, ti i ja, gledamo drugog čovjeka, a nerijetko i Boga, kako bismo uočili ono što je za osudu, ono što je krivi korak, ono što nije svojstveno Bogu ili bratu čovjeku, Isus, gleda na tebe i na mene samo s jednim ciljem: potražiti izgubljenog, ozdraviti što je bolesno, oprostiti grešniku. Dok se mi tjeskobno mučimo u traženju odgovora „zašto“ ovo ili ono, Isus, onako u prolazu, jednostavno i s lakoćom dobaci: pusti „zašto“ i „pođi za mnom!“. Ne pita nas Isus kakvi smo, nego jesmo li se spremni dati poučavati Njegovim božanskim zakonom ljubavi. Poći putem ljubavi i Krista.

Ustati nam je iz sjene, sa spremnošću i vjernošću napustiti zidove svojih (ne)sigurnosti i prihvatiti taj Isusov poziv da napokon ili iznova krenemo koračati iza Njega. Gdjegod se danas skrivali, u svojim pravednostima ili nepravednostima, u zdravljima ili bolestima, u grijesima ili bezgrješnostima, Isus nas traži i poziva da idemo za njim. U kakvom god „statusu“ danas bio, jesam li spreman ustati i poći za Njim?

Dok gledamo u ovakvog Boga, dolazi mi u srce samo jedna molitva koju i na ovom radiju svakodnevno zajednički molimo: „O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenoga ognja i dovedi u Raj sve duše, osobito one koji su najpotrebniji Tvoga milosrđa.“