SVAKODNEVNO U 7:30 Bog potpuno zaokupljen čovjekom

ČITANJA:

1Sam 3,1-10.19-20

Ps 40

Mk 1,29-39

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.

Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike — a bijahu mnogi i razne im bolesti — i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.

Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači mr. sc. vlč. Stjepan Matezović, duhovnik Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, predavač na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu:

Dragi Isusovi prijatelji!

„…I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike… i zloduhe mnoge izagna…“ U našem životu, stalnoj borbi, turobnoj, nadničarskoj, pojavljuje se Osoba, Bog od Boga, Svjetlo od svjetla, pravi Bog od pravoga Boga, naš Isus, Spasitelj, Otkupitelj, Iscjelitelj, Utješitelj, Liječnik duše i tijela… Ma nema čovjeka koji ne vapi za Njim. U našem životu pojavljuje se i jest Osoba, Isus, koji nas i ovoga jutra, kao i svakoga dana naše svakodnevice traži, posjećuje u našim kućama, stoji pred nama i čeka nas da mu donosimo sebe, druge, naše i tuđe stvarnosti. Prima nas, propovijeda nam, tješi nas, grli nas u našim sinagogama životnih stvarnosti jer kaže on sam „Ta zato sam došao…“. Pred nama se danas pojavljuje Bog koji nas podsjeća i vraća nam u pamet, u srce, u dušu da u svojemu životu (kako god on težak bio, surov, nadničarski) imamo Boga koji je sav zaokupljen ljudskim životom, našom stvarnošću, jer zato je došao na ovaj svijet. I danas smo pozvani više nego ikada vidjeti da to nije tek puka priča, nego našega Boga prepoznati upravo kao takvoga, Boga potpuno zaokupljenog nama, čovjekom. O kako li je, dragi prijatelji, lijepo koračati stazom života s takvim Bogom, Isusom, Učiteljem, s Njim koji je svjestan da ga i danas toliki traže.

Ipak, uvijek je ono pitanje: „Kako, velečasni, uvijek živjeti s takvim predanjem?“ Božanski Učitelj, moj i tvoj Isus daje poticaj, svojim autentičnim primjerom te smo ga ništa drugo nego samo pozvani slijediti: „…Ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Molitva, samotno mjesto, samoća, shvatiti i dopustiti sebi i drugome da na tom mjestu upoznaje Boga, svoga Učitelja. Molitva i samoća u kojoj se pronalazi smisao svega što susrećemo u svakodnevici braka, bolesti, odgoja, djece, župe, studija, posla. Kako reče jedan mudar čovjek: „Kada shvatiš koliko je samoća važna za tvoj duhovni rast, tražit ćeš svaku priliku da se u nju povučeš.“ Neki žude za njom, neki je imaju na pregršt, a ne prepoznaju je. A u konačnici svi je možemo imati. Isus nas uči svojim primjerom kako odgovoriti na sve češću životnu stvarnost: „Svi te traže!“. Barem na tren pronaći, ukrasti ono svoje „drugo“ kako bismo bili sposobni životom propovijedati.

Molimo Isusa i danas: Gospodine, zahvaljujem ti za točno ovakav život kakav imam. Uči me da mi jedina želja bude Tebe ne izgubiti. Hvala ti što mi iz dana u dan pokazuješ da si ti jedini Bog koji je u stanju izliječi one srca skršena i poviti rane njihove. Neka sav moj život bude hvala tebi Dobrome, Velikome, Svesilnome, Mudrome.