SVAKODNEVNO U 7:30 Ana – vjernost koja traje do kraja

ČITANJA:

1Iv 2,12-17;

Ps 96,7-10;

Lk 2,36-40

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.

Kad obaviše sve prema Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila u njemu.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači don Ivan Aničić, župnik župe Uznesenja BDM, Prisoje (BiH):

U Evanđelju susrećemo proročicu Anu — staricu koja je, kako kaže Luka, “danju i noću služila Bogu u postovima i molitvama”. Nakon svega što je prošla, nakon godina usamljenosti i šutnje, nije dopustila da joj srce otvrdne. Dok su mnogi možda već zaboravili obećanja Božja, ona ih je u sebi i dalje nosila, budna i ustrajna, poput plamena koji ne gubi sjaj.

Ana je žena vjernosti, a u njezinu liku otkrivamo tihu veličinu onih koji ne odustaju. Njezin život nije više ispunjen djelima koja se vide, nego prisutnošću koja blagoslivlja. U starosti, kad su riječi rijetke, njezina molitva postaje govor srca koji dopire do neba. Takvi su ljudi neprimjetni, ali na njima svijet stoji.

Ona ne dolazi u Hram po svakodnevnoj navici, nego iz ljubavi. Ne čeka da joj Bog nešto da, nego Mu se ona daje. U trenutku kad vidi Dijete Isusa, njezino srce prepoznaje ispunjenje svega što je čekala. Nema velike riječi, nema velike geste —nego samo hvala. U toj jednostavnoj zahvalnosti nalazi se sva mudrost vjere.

I nama, koji lako klonemo i koji mislimo da smo “dovoljno služili”, Ana pokazuje da vjernost nema rok trajanja. Upravo to od nje možemo naučiti da naše služenje, molitva i rad trebaju ostati vjerni do kraja života. Jer čovjek zna olako prosuti sav „ugled“ koji je godinama stvarao. Lako čovjek može potonuti u besmisao u kojem misli da sve što je radio ništa ne vrijedi i da nema smisla. Smisla ima kada radimo za Boga, a to hoće li netko prepoznati možda nije bitno. Učini što si dužan učiniti.

Zato neka i naš život, ma koliko dug ili težak bio, ostane poput njezina — molitva što ne prestaje i vjernost koja traje do kraja.