SVAKODNEVNO U 7:30 Svi smo pozvani naviještati Evanđelje

ČITANJA:

vl.: 2Tim 4,10-17b;

Ps 145,10-13b.17-18;

Lk 10,1-9

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte.

U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.« »Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Vinko Cvijin, župnik župe Uskrsnuće Isusovo – Subotica i pročelnik Tiskovnog ureda Subotičke biskupije za hrvatski jezik

Isus ne šalje samo Dvanaestoricu. Sedamdeset i dvojica predstavljaju širu zajednicu učenika, što pokazuje da je poslanje Crkve univerzalno – ono ne pripada samo „posebnima“. Broj 72 podsjeća na broj naroda svijeta (Post 10), čime Luka naglašava da se Evanđelje treba navijestiti svim narodima. Slanje po dvojici ima biblijsku i praktičnu dimenziju. Prema Zakonu, svjedočanstvo dvojice bilo je vjerodostojno (usp. Pnz 17,6). A praktično, dvoje je jače od jednoga – u vjeri, u ohrabrenju, u molitvi.

Isus ne kaže da će žetva tek biti velika – ona već jest velika! Problem nije u plodovima, nego u nedostatku onih koji će ići. Isus ne zove najprije na akciju, nego na molitu: “Molite Gospodara žetve…” Također, ne skriva stvarnost poslanja – ono uključuje opasnost, ranjivost, protivljenje. Učenik nije pozvan biti vuk, nego ostati janje – blag, nenasilan, ali hrabar. To je poziv na potpuno povjerenje u Božju providnost. Učenici ne idu svojim snagama, nego ovise o Božjoj milosti i dobroti onih koje susretnu. Isus traži jednostavnost i slobodu od materijalnog.

Prva riječ učenika nije prijetnja, nego blagoslov. Mir je Božji dar, i ako ljudi nisu spremni primiti ga, on se „vraća“ natrag – ali se ne gubi. Mir je znak Božje prisutnosti. Isus nas poziva na poniznost i zahvalnost. Ne biraj. Ne traži bolje. Ne uspoređuj. Prihvati ono što ti se daje – kao Božji dar. U tome se krije jednostavnost apostolskog života. Isusov navještaj uvijek je povezan s djelima milosrđa. Nije dovoljno samo govoriti – treba donijeti ozdravljenje, obnovu, život. Isusovo kraljevstvo se pokazuje kroz ljubav, milost i iscjeljenje.

Draga braćo i sestre, evanđelje koje smo upravo čuli nije tek lijepa priča o prošlim vremenima. Ono je poziv. Živ. Sadašnji. Osobni. To što Isus šalje 72 učenika poručuje da nije samo svećenik ili redovnik pozvan naviještati Evanđelje. Ti koji si majka, učitelj, student, radnik, umirovljenik – ti si pozvan. Jer svatko od nas ima „polje“ u kojem živi, radi i može sijati Riječ Božju.

Tvoje dvorište, tvoja obitelj, tvoja škola – to je tvoja žetva. Isus ne traži savršene ljude. Ne šalje s planovima, osiguranjima, strategijama. Šalje janjce među vukove.
Zašto? Jer snaga nije u učeniku, nego u Onome tko šalje. Mi bismo htjeli sve kontrolirati, sve osigurati, ali Isus kaže: “Ne nosite ni torbe, ni kese, ni obuće.”

To znači: idi s povjerenjem, ne sa strahom. Idi jednostavno. Idi s nadom. Bog će ti dati što ti treba. Ljude. Riječi. Snagu. Kad učenik dođe u kuću, prva mu je riječ: “Mir kući ovoj!”
Tvoj zadatak nije osuditi, nego blagosloviti. Ne ideš s kamenom u ruci, nego s mirom u srcu. Svijet je pun buke, napetosti, sukoba. A ti si pozvan donijeti mir Kristov – onaj koji svijet ne može dati. Možda nećeš nikad propovijedati s ambona. Ali kad uđeš u dom s osmijehom, kad nekome oprostiš, kad podneseš nepravdu bez osvete – ti si nositelj Božjeg mira.

Najvažnija rečenica je na kraju: “Liječite bolesne i recite im: Približilo se k vama kraljevstvo Božje!” Isus ne kaže: “Objašnjavajte teološke pojmove.” Kaže: “Liječite. Recite. Svjedočite.” To znači – tamo gdje ti dođeš, neka Božje kraljevstvo bude bliže. Po tvom milosrđu. Po tvojoj pažnji. Po tvojoj vjeri. Po tvojoj molitvi. Tamo gdje si ti – neka bude prisutan Krist.

Dragi brate i sestro, ne čekaj da sve bude idealno da bi svjedočio. Ne misli da nisi dovoljno dobar, sposoban ili svet. Isus zna tko si – i ipak te šalje.

Amen.