SVAKODNEVNO U 7:30 Za blaženstvo je potrebno izvršavati Božju riječ

ČITANJA:

Jl 4,12-21;

Ps 97,1-2.5-6.11-12;

Lk 11,27-28

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dok je Isus govorio, povika neka žena iz mnoštva: »Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!« On odgovori: »Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Haramija, župni vikar u župi Uznesenja BDM – Zagreb Stenjevec:

Vjerujem da su se mnogi od vas slušatelja susreli s nekim oblikom pučkog, narodnog blagoslova koji vam je bio upućen, u stilu: „Blago majci koja te rodila“, „Blago onoj koju ćeš oženiti“ ili nešto slično. Ljudi koji bi na istaknutim pojedincima uočili nešto što ih je oduševljavalo, što je u njihovim očima predstavljalo dobrotu, ljepotu, milinu, od toga ushićenja klicali bi takvim poklicima i upućivali ih tim istim pojedincima. Osjećaji koji stoje iza takvih poklika više su nekako utemeljeni na vanjskim karakteristikama hvaljenog pojedinca; bilo da se radi o lijepom ponašanju, lijepom načinu govora i ophođenja, možda čak i o fizičkom izgledu te na bilo čemu drugome što u oku promatrača izaziva divljenje.

Ovaj konkretan susret Isusa i žene iz mnoštva događa se nakon što je Isus istjerao đavla iz opsjednutoga i održao pouku o tome kako se čuvati đavolske prepredenosti. Njegovo djelo oslobođenja te mudri savjeti potaknuli su jednu ženu koja mu je uputila ovaj pučki blagoslov. Isusov odgovor vezan je na prethodni kontekst i odnosi se na sve ono što je pred okupljenima netom prije izrekao i učinio. Ovaj put, kao i svaki put, on skreće pažnju sa sebe, sa svoje pojave i svoga lika, na ono što govori odnosno navješćuje, dakle na Božju riječ. Isus ispravlja upućeni blagoslov smatrajući blaženijima od sebe – koji donosi Božju riječ i koji jest sama utjelovljena Riječ – one koji tu riječ slušaju i čuvaju, odnosno primjenjuju u samom činu vjere. Božja riječ nosi spasenjsku silu i zahvaljujući njoj možemo se istrgnuti iz đavolskih zamki i postajati sve blaženiji. Kad je Isus koji zaista jest punina Božanstva i blaženstva, zasjenio svoje porijeklo koliko bismo više mi trebali paziti da nam neke datosti, primjerice primljeni sakramenti kršćanske inicijacije, možda neka služba u Crkvi, ili pak životni poziv, ne budu sami po sebi garancija spasenja. Bez obzira tko smo i čime se bavimo za svakoga od nas vrijedi ova poruka da nam je za blaženstvo potrebno slušati i izvršavati Božju riječ, Božju volju koju intenzivnim molitvenim životom pomalo otkrivamo.

S druge strane, ove su riječi neki tumačili kao umanjenje zasluga ili dostojanstva Blažene Djevice Marije, koju bi ovim riječima sam njen Sin stavljao u neki niži položaj. No ove riječi ne govore o nekoj takvoj mariologiji nego se shvaćaju kao ispravak upućenog blagoslova da bi okupljenim ljudima Isus još jednom naglasio da bit otkupiteljskog nasljedovanja leži u slušanju i ostvarivanju Božje riječi. Marija kad sebe naziva blaženom u svom hvalospjevu Bogu „Veliča duša moja Gospodina“, kojeg sv. Luka također donosi, to blaženstvo ukorjenjuje u veličanstvenim Božjim djelima koje je ona, kao ponizna službenica, prihvatila. Tim više, što je svojim pristajanjem na Božju riječ svijetu donijela spasenje, možemo je i trebamo nazivati Blaženom.

Vlč. Krešimir Haramija, mladomisnik župe sv. Juraj mučenik Plešivica. Foto: Zoran Bambulović