SVAKODNEVNO U 7:30 Malenost i poniznost dovode do kršćanske radosti

ČITANJA:

od dana: Bar 4,5-12.27-29;

Ps 69,33-37;

Lk 10,17-24

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Vratiše se sedamdesetdvojica radosni govoreći: »Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!« A on im reče: »Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.«

U taj isti čas uskliknu Isus u Duhu Svetom: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se tebi svidjelo. Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin – doli Otac; niti tko je Otac – doli Sin i onaj kome Sin hoće da objavi.«

Tada se okrene prema učenicima pa im nasamo reče: »Blago očima koje gledaju što vi gledate! Kažem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Daniel Katačić, župnik u Đurđinu i dekan:

“Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.” Ovog tjedna već smo slušali Isusa kako hvali malenost. Tema malenosti Isusu je draga tema, te vrlo često koristi priliku pozvati svoje učenike ili slušatelje na izgradnju u malenosti.

Učenici su se vratili radosni ispunivši poslanje koje im je Isus povjerio. Doživjeli su snažna iskustva, zlodusi su im se pokoravali. Isus se veseli i raduje zajedno s njima, no svjestan da đavao kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre poziva ih na malenost i poniznost kako ne bi bili zavedeni. I samo istinska malenost i poniznost dovode do prave radosti. One radosti koja nije radost zbog nečega što smo mi učinili za Boga, ili Bog za nas nego radost zbog toga što smo Božji, što su nam imena upisana u nebesima. Nema trajne radosti izvan Boga. Kršćanin se raduje u Bogu, pa čak i onda kada podnosi patnje jer je svjestan da ga to suobličuje Kristu.

Isus potom učenicima nasamo govori: »Blago očima koje gledaju što vi gledate! Kažem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!« Zaista draga braćo i sestre, mnogi su proroci htjeli gledati to što mi gledamo i čuti to što mi slušamo ali im nije bilo dano. Nama je po Kristovu dolasku među nas ljude dano da možemo proniknuti u otajstvo Božje ljubavi koja nam se objavila. Proroci koji su naviještali Krista iščekivali su nešto što ne poznaju, nisu znali kako će to biti. A nama je sam Krist navijestio što možemo očekivati. Mnogi su proroci htjeli imati Boga u svojoj sredini ali ga nisu imali. Mi ga imamo svaki dan kad po rukama svećenika silazi na oltar. Jesmo li svjesni da je to onaj isti Bog, onaj isti Isus koji se prije dvije tisuće godina utjelovio i koji postoji od vijeka? Sveti je župnik Arški govorio kako je oltar poput krila Marijina iz kojeg se svakodnevno rađa Bog. Cijenimo ovaj dar, jer mnogi su ga htjeli imati ali nisu. Ovo je otajstvo otkriveno malenima – stoga postanimo i mi maleni poput djeteta. Radujmo se što imamo Boga tako blizu, u svom srcu. Amen.

Župa Đurđin