SVAKODNEVNO U 7:30 Poziv na budnost

ČITANJA:

1Sol 3,7-13;

Ps 90,3-4.12-14.17;

Mt 24,42-51

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.«

»Tko li je onaj vjerni i razumni sluga što ga gospodar postavi nad svojim ukućanima da im izda hranu u pravo vrijeme? Blago onome sluzi što ga gospodar kada dođe nađe da tako radi? Zaista, kažem vani, postavit će ga nad svim imanjem svojim.«

»No, rekne li taj zli sluga u srcu: ‘Okasnit će gospodar moj’ pa stane tući sudrugove, jesti i piti s pijanicama, doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među licemjerima. Ondje će biti plač i škrgut zubi.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Ivan Sandrin:

Poštovani slušatelji,

U ovome evanđelju Isus nas poziva na budnost: „Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi“. To je rečenica koja nas može i uznemiriti i probuditi. Isus ne govori ovo da bismo živjeli u strahu, nego da bismo shvatili koliko je vrijedno i važno sadašnje vrijeme. Danas. Ovaj trenutak. Ovaj dan. Ovaj život.

Zamislimo da znamo točno kada će doći kraj, osobni ili svjetski. Bi li se nešto promijenilo u našem ponašanju? Bi li se više trudili voljeti, pomiriti se, manje gubiti vrijeme na nebitne stvari? Upravo zato što ne znamo, Isus kaže: živite svaki dan kao da je važan. Jer jest.

U nastavku Isus govori o vjernom i mudrom sluzi. Taj sluga zna da gospodar može doći bilo kada, pa se trudi biti odgovoran i činiti ono što treba, i kad ga nitko ne gleda. Ne glumi samo kad je „netko važan“ prisutan. On zna da je vjernost u malim stvarima ono što se računa. Suprotno od njega je sluga koji misli: „Gospodar kasni, imam vremena…”; pa se ponaša nemarno, sebično, grubo prema drugima.

I danas često mislimo: „Imam vremena da se popravim, da se ozbiljnije počnem moliti, da oprostim, da se više posvetim obitelji, da pomognem nekome… Još nije vrijeme” Ali kad je to „pravo“ vrijeme? Isus kaže: „Doći će čas kad to ne očekujete.” Ne zato da nas uplaši, nego da nas probudi: vrijeme koje imamo nije beskonačno, ali je dragocjeno.

Ova poruka vrijedi za mlade, koji misle da je život tek počeo, kao i za starije, koji možda osjete kako dani brzo prolaze. Isus nas ne zove da paničarimo, nego da budemo vjerni, autentični i budni. Ne trebamo znati kada će kraj doći, trebamo znati kako živjeti dok čekamo.

Bdjeti ne znači ne spavati, bdjeti znači živjeti svjesno, srcem, budno za Boga i za ljude. Biti spreman znači ne trošiti život samo na zabavu, novac, površnosti, nego živjeti s ljubavlju, u miru sa sobom i s drugima, sa smislom i vjerom. Na kraju, Isus ne naglašava samo trenutak dolaska, nego način života dok čekamo. Jer neće nas pitati: „Kada si znao da dolazim?“ nego: „Što si radio s vremenom koje sam ti dao?“

Amen.