SVAKODNEVNO U 7:30 Svjedočiti životom i rječju za Boga

ČITANJA:

Lev 25,1.8-17;

Ps 67,2-3.5.7-8;

Mt 14,1-12

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme doču Herod tetrarh za Isusa pa reče svojim slugama: »To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.« Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa. Jer Ivan mu govoraše: »Ne smiješ je imati!« Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom.

Na Herodov rođendan zaplesa kći Herodijadina pred svima i svidje se Herodu. Zato se zakle dati joj što god zaište. A ona nagovorena od matere: »Daj mi, reče, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja.« Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade. Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici. I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi.

A učenici njegovi dođu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači don Hrvoje Poljak:

Dragi slušatelji HKR-a, današnje Evanđelje govori o mučeništvu Ivana Krstitelja, čovjeka, koji je rođen u milosti Božjoj, u toj je milosti prepoznao što Bog želi od njega i samo mu je bilo stalo izvršiti to; bez obzira na cijenu. Današnji nam primjer Ivana Krstitelja daje da ostati vjeran Bogu znači govoriti istinu, znači trpjeti.

Ivan kaže Herodu, baš kao što je i Crkva danas pozvana reći: „Ne smiješ imati ženu brata svoga!“ (Mk 6,18). Crkva je pozvana govoriti o deset Božjih zapovijedi, govoriti u ime Božje; bez obzira na cijenu. Nitko nema mandat od Boga niti dopuštenje da bilo što promijeni, ni jednu točku da doda ili oduzme od onoga što Bog daje. I svi smo pozvani svjedočiti svojim životom, svojom riječju.

Čitamo danas u Evanđelju: „Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio“ (6,19-20).

Danas mi imamo svih ovih predstavnika u današnjem svijetu. Crkvu koja je pozvana svjedočiti istinu iz dana u dan – toliki ljudi progone. Ljudi koji, reklo bi se, po sebi nemaju nijednog razloga da bi bili protiv Crkve. Ali imaju, jer Crkva je glas u pustinji (usp. Iv 1,23); glas u pustinji nereda i bezakonja, u pustinji nemorala, koja kaže: „Ima Boga, Bog nalaže ovo i ovo.“ I velik dio ljudi, koji se perfidno ponašaju, perfidno smjeraju i planiraju, poput su Herodijade koja: „ga je mrzila i htjela ga ubiti.“

„I dođe zgodan dan…“, kaže sv. Pismo (Mk 6,21). Dolazi uvijek ciklus povijesti, jer Bog daje priliku svima da se očituju i da pokažu svoje pravo lice, kao i sada Herodijadi.

Kći Herodijadina zaplesa, a Herod u svojoj zanesenosti, ludosti i sljepoći, kaže djevojci: „Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti! I zakle joj se: … pa bilo to i pola kraljevstva“ (6,22.23). Evo, ljudske ludosti. To isto se danas događa, ništa se ljudi nisu promijenili, ljudi se danas za vrlo jeftine stvari udaljuju od Crkve. Danas smo u gorem stanju nego što su bili ovi događaji… Danas se za bezvrijedne stvari, za tijelo, za tjelesne potrebe daje pola kraljevstva. Daje se i više od pola kraljevstva, daje se vlastita duša.

I „Ona iziđe i kaže materi: „Što da zaištem?“ „Glavu Ivana Krstitelja!“ (6,24). Ovaj svijet koji vreba, koji je zainteresiran, čeka takav trenutak. Čeka se glava Crkve i Božjih proroka.

„Ožalosti se kralj…“ (6,26). nakon što je napravio sve bez Boga: Najprije je uzeo ženu koju ne smije imati. Vidimo, kad se čovjek udalji od Boga, on je u tami, ne zna što radi. Sada za jedan ples u svojoj oholosti i zanesenosti nudi pola kraljevstva. Na to dobiva drugi udarac đavla koji traži glavu i krv nevinog čovjeka. Sada ga hvata dalje rob čovjeka i stvorenja – ljudski obzir, i sada neće pogaziti riječ. Dat će nevinu krv da ne bi sebe pogazio. Gazi Božje radi ljudskoga.

Evo, to je čovjek bez mudrosti, bez svjetla Božjega. Takvi su svi ljudi koji se udalje od Boga, koji Boga ne nose u svome srcu: oni postaju igračka zla. I preko njih se đavao obračunava s prorocima, misleći da je time dobio. Time upravo gubi. Jer po toj nevinoj krvi Bog daje milost ljudima, snagu i oružje: Božje oružje, Božju snagu i Božju ljubav. „Kralj odmah posla po krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu“ (6,27).

Dragi slušatelji, neka nam Gospodin udijeli spremnost za sve ono što ima doći, da smo u svakom trenutku svoga života spremni svjedočiti za Boga, bez obzira na to je li trenutak pogodan ili nepogodan.

Ivan Krstitelj je predivna osoba koju će nebo i zemlja slaviti zauvijek, jer je vjeran Bogu.

Ljudi se na kraju dijele samo na one koji su vjerni Bogu i one koji su nevjerni Bogu.

Molimo da nam Gospodin udijeli da mi budemo uvijek vjerni Bogu. Kako je to moguće? Moguće je ako živimo u svijetu, ali da pazimo da ne budemo od svijeta. Molimo da živimo tako da Bog bude Gospodar našeg duha, našeg srca, i da onda duh bude gospodar našeg tijela. Jer tijelo naše po slabosti prijeti da nas zarobi i da poput Heroda budemo robovi tijelu, đavlu i svijetu. Vidimo kako je on uživalački pristupao kroz plesove, igre, rasipništvo, razuzdanost i nemoral.

A s druge strane najveći između onih koji su rođeni od žene (usp. Mt 11,11), Ivan Krstitelj: u pokori, u mrtvljenju, u devinoj koži: da bi ostao vjeran Bogu. Evo, to su ta dva modela i dva života. Neka nam Gospodin udijeli da što više slijedimo u svome životu Ivana Krstitelja, pa ćemo toliko biti sretniji.