SVAKODNEVNO U 7:30 Sretan život

ČITANJA:

Izl 40,16-21.34-38;

Ps 84,3-6.8a.11;

Mt 13,47-53

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.«

»Jeste li sve ovo razumjeli?« Odgovore mu: »Jesmo.« A on će im: »Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.« Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači don Hrvoje Poljak:

Dragi slušatelji HKR-a, postoje ljudske procjene, postoje Božje procjene. Postoji ljudski način kako doći do sreće, postoji Božji način kako biti sretan. Današnja nam Božja riječ kaže da je sretan čovjek onaj koji, kada dođe čas da se izvuku mreže, stoji na Božjoj strani.

Čitamo u Evanđelju: „Kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u sudove, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi“ (Mt 13, 47-50).

Dragi slušatelji, nije sretan onaj čovjek koji je zdrav, nego onaj čovjek koji se nađe na Božjoj strani, koji se nađe u Božjim mrežama, to je sretna sudbina. Nije sretan onaj čovjek koji je bogat, nije sretan onaj koji se dobro oženio ili udala, te samim time našao ili našla svoju sreću. Sreća je u ovome: biti na Božjoj strani, biti Božji, to je istinska i duboka sreća.

Ljudi često kažu: umro je naglo, imao je sretnu smrt. A što to znači? Ima ih danas puno takvih, ali nije mjerilo sreće nagla smrt i da se puno ne patiš. Moždani udar, srčani udar, smrt u snu, smatraju se idealnim koncem života. To možda i jest tako ako se gleda samo na ljudski način. To bi se moglo nazvati privremenim izvlačenjem od nevolje. Jer što ti vrijedi ako brzo odeš, a čeka te npr. mučno i teško čistilište. Ili što ti vrijedi ako lako odeš, a čeka te pakao.

Znamo kako su neki sveci i Božji ljudi umirali mučno i teško. Jedan koji je najteže umirao to je naš Isus, a tako i apostoli – njihova je smrt sve samo ne laka. A mi smatramo da je to mudrost, bolje bi se moglo reći mudrolija ljudska, kada olako „pobjegnemo“ sa zemlje.

Dakle, to je prizemni pogled na čovjeka. Zašto? Zato što se zanemaruje da čovjek ima najveću vrijednost u sebi, a to je duša. Naša je duša besmrtna. I to iz temelja mijenja sve.

Naš život na zemlji, gledano očima vjere, samo je jedna kratka epizoda ljudskog očitovanja. Zemlja je trenutak kada trebamo učiti ljubiti i nastojati otvoriti svoje srce Bogu, živjeti za Boga.

Mnogi su kroz ljudsku povijest nametnuli i bezbožne sustave, mnogi su na prijevaru pobili druge ljude. Ali to, iz ovoga gledišta istine koju danas slušamo u Evanđelju nije dobar znak za njih. Jer na zemlji imaš vrijeme da radiš što god hoćeš, ali to je vrijeme ograničeno, a onda dolazi vječnost.

Kaže danas Božja riječ: „Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi“ (Mt 13, 49-50).

Ovu istinu bismo morali znati o čovjeku da bismo mogli prosuditi tko je sretan a tko nesretan. Jedno je sigurno, svatko je sretan koji je Boga zadobio u ovome životu, svaki čovjek. Pobjednik je onaj koji se nađe na Božjoj strani, u srcu Isusovu i srcu Marijinu. To je mjerilo od kojega bi trebalo započeti život, od kojega bi trebao ići tvoj i moj svjetonazor, od kojega bi trebali ići životni planovi, od kojega bi trebalo započinjati svaki dan i od kojega bi trebalo ići usmjeravanje naše djece.

Evo jednog sretnog čovjeka kojeg danas Crkva slavi – Ignacije Lojolski, rođen 1491. u jednoj plemićkoj obitelji. Htio je biti zvijezda, poznat i uspješan vojnik, doći do slave, do karijere: to mu je bio cilj. No, onda završava u bolnici teško ranjen i tada, budući da je volio čitati knjige o junačkim podvizima, ali ih takvih nije bilo u bolnici, nego samo knjige o Isusu Kristu, o nasljedovanju Isusovog života i o svecima, dali su mu te knjige i on se polako počinje zanimati za drugu stranu. Počinje razlikovati bitno i nebitno. Počinje uočavati što je cilj života. Počinje uočavati prolaznost života. Vidi svoje zablude, kako je bio zanesen lažnim idealima i nekim svojim ciljevima. I on napušta sve, nadahnjuje se, napaja se na svetim spisima i odlučuje svoj život potpuno posvetiti Bogu. Kasnije se Bog njime služi kao odabranim sredstvom, podiže jedan cijeli red „Družbu Isusovu“, isusovce, vrlo poznat i važan red u povijesti Crkve. Molimo sv. Ignacija da se odlučimo za Boga, da Bogu darujemo svoj život, svoje srce, da damo sve Bogu.