SVAKODNEVNO U 7:30 Marija – slušateljica Božje riječi

ČITANJA:

vl.: Iz 61,9-11;

Otp. pj.: 1Sam 2,1.4-8;

Lk 2,41-51

Tekst evanđelja:

Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad Isusu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.

Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učiteljâ, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče.

I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Mario Cifrak:

Isusovi roditelji su hodočastili o blagdanu Pashe u Jeruzalem. Blagdan Pashe se sve do 70. posl. Kr. slavio na dvostruk način., tj. bio je povezan s Hramom i s kućnim slavljenjem. Uz Hram je bilo vezano klanje janjeta i to poslije podne 14. nisana. To su Izraelci činili sami jer je na taj način do izražaja došlo njihovo svećeničko dostojanstvo. Svećenici su skupljali krv koju bi prolijevali u podnožju oltara. Pashalno janje se peklo i blagovalo kod kuće u grupi od otprilike deset sudionika. To slavlje je počinjalo po zalasku sunca, znači već 15. nisana, i trajalo bi sve do duboko u noć pashalnog dana. Blagovanje se odvijalo u liturgijskom ozračju. Kod tog slavlja se pilo četiri čaše vina. Na početku se uzimalo predjelo od trava i pekmez. U pashalnoj liturgiji se čitao izvještaj o izlasku iz Egipta (Pnz 26,5-11) i tumačila su se pojedina jela (pashalno janje, beskvasni kruh, gorke trave) u svjetlu izvještaja o izlasku iz Egipta. Molili su se psalmi 113 – 118 u dva dijela i zahvalne molitve. Cijelo slavlje je bila zahvala za oslobođenje Izraelaca iz egipatskog ropstva. Svi sudionici su se držali članovima pokoljenja koje je izlazilo iz Egipta i ponovno su doživljavali osloboditeljsko djelo Božje u svom narodu. Tako je slavlje bilo okrenuto prošlom događaju i posadašnjivalo ga u liturgijskom sjećanju. Ali bilo je okrenuto i budućem Božjem otkupiteljskom djelu.

Na Pashu se nastavljalo sedmodnevno slavlje beskvasnih kruhova i s njom je činilo cjelinu. To je bilo prvo od tri godišnja slavlja zbog kojega je mnoštvo Židova dolazilo iz Palestine i dijaspore u jeruzalemski Hram.

Hram

„Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita“ (Lk 2,46). Budući da se radi o blagdanu Pashe s kojim kršćanski čitatelj odmah povezuje sjećanje na Isusovu muku, smrt i uskrsnuće, upravo motiv nalaženja „nakon tri dana“ postaje vrhuncem epizode. Hram je mjesto ukazanja anđela na samom početku Lukinog evanđelja (usp. Lk 1,9). Riječ je o Zaharijinoj svećeničkoj službi prinošenja kada u svetištu. Poslije rođenja Isusovi roditelji donose Isusa u Hram da ga prikažu Gospodinu (usp. Lk 2,22). Hram je mjesto posta i molitve (usp. Lk 2,37; 18,10). Đavao je kušao Isusa kušnjom da se baci s vrha Hrama, ako je Sin Božji (usp. Lk 4,9). Isus izbacuje iz Hrama trgovce (usp. Lk 19,45) u njemu svaki dan naučava (usp. Lk 19,47; 20,1; 21,37.38; 22,53) i najavljuje razorenje Hrama (usp. Lk 21,5). Poslije Isusova uzašašća učenici se vraćaju u Jeruzalem u Hram i sve vrijeme blagoslivljaju Boga (24,53).

Uz Hram je dakle vezana glavna Isusova aktivnost, a to je naučavanje. I upravo ga stoga kao dvanaestogodišnjaka nalazimo da sjedi posred učitelja. Ova perikopa ima zadatak da nam predstavi Isusa i njegovo buduće djelovanje kao učitelja u Izraelu. „Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim“ (Lk 2,47).

Učitelj

Isus je predstavljen kao učitelj. Tako ga naziva Šimun u susretu na Genezaretskom jezeru na čiju riječ baca mreže (usp. Lk 5,5). Isusa farizej Šimun drži učiteljem (usp. Lk 7,40) kao i farizeji koji žele da prekori svoje učenike (usp. Lk 19,39). Na olujnom jezeru učenici vape budeći učitelja da intervenira u pogibeljnoj situaciji (usp. Lk 8,24). Prilikom ozdravljenja žene koja je bolovala od krvarenja mnoštvo se gura oko njega kao učitelja (usp. Lk 8,45). Jaira mole da ne dodijava više učitelju kad je njegova kći već mrtva (usp. Lk 8,49). Na brdu preobraženja Petar ustvrđuje pozivajući učitelja da je dobro da su ovdje (usp. Lk 9,33). Otac opsjednutog padavičara želi od učitelja Isusa da mu ozdravi sina (usp. Lk 9,38). Ivan se obraća učitelju da netko u njegovo ime izgoni zloduhe a da nije od onih koji ga slijede (usp. Lk 9,49). Zakonoznanac pita učitelja Isusa o mogućnosti zadobivanja vječnog života (usp. Lk 10,25; usp. također Lk 18,18), a neki vide da ih Isus vrijeđa (usp. Lk 11,45). Kao učitelj bi trebao intervenirati u podjeli baštine među braćom (usp. Lk 12,13). Gubavci vape: „Isuse, učitelju, smiluj nam se!“ (Lk 17,13). Uhode ga pitaju: „Učitelju, znamo da pravo zboriš i naučavaš te nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjem“ (Lk 20,21). Saduceji raspravljaju s njim kao s učiteljem o uskrsnuću mrtvih (usp. Lk 20,28), a pismoznanci odobravaju njegov odgovor (usp. Lk 20,39). Pitaju ga kao učitelja o vremenu i znaku razorenja Hrama (usp. Lk 21,7). Isus kao učitelj želi naći svratište gdje bi blagovao Pashu (usp. Lk 22,11).

Farizeji, saduceji, pismoznanci i zakonoznanci priznaju u svom obraćanju Isusu da je on učitelj. Učenici i ostali ljudi ga takvim drže osobito kad ga mole za pomoć. Očito je to bilo zato što je njegov nauk zanosio „jer silna bijaše riječ njegova“ (Lk 4,32). Marija je tu riječ slušala (usp. Lk 10,39).