SVAKODNEVNO U 7:30 Logika Božjeg Kraljevstva

ČITANJA:

Post 16,1-12.15-16;

Ps 106,1-5;

Mt 7,21-29

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mnogi će me u onaj dan pitati: ‘Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?’

Tada ću mu kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!’ Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer – utemeljena je na stijeni.

Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.« Kad Isus završi ove svoje besjede, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. Ta učio ih kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Mario Cifrak:

Zaključak Govora na gori sadrži poticaj u obliku usporedbe: „Tako tko god čuje ove moje riječi i izvršava ih, sličan je mudrom čovjeku koji je svoju kuću sagradio na stijeni. Pala je kiša, poplavili su rijeke, vjetrovi su puhali i udarali u tu kuću, ali ona nije pala, jer je bila sagrađena na stijeni. Tko god čuje ove moje riječi, a ne izvršava ih, sličan je bezumnom čovjeku koji je svoju kuću sagradio na pijesku. Pala je kiša, poplavili su rijeke, vjetrovi su puhali i udarali u tu kuću, i ona je pala, i njezin pad bio je velik“ (Mt 7,24-27). Kuća sagrađena na stijeni simbolizira život nadahnut vjerom, kroz koji osoba pristupa Kristu i dopušta da je vodi njegovo učenje, čime daje smisao svom životu. Kuća sagrađena na pijesku simbolizira život u kojem je vjera samo na površini, nesposobna voditi osobu u temeljnim životnim odlukama.

Isusu nije stalo do puke formalne pripadnosti njegovom učenju i osobi, nego do prakse inspirirane logikom Božjega kraljevstva, koja je sposobna transformirati stvarnosti ovog svijeta. Prijelaz od pridruživanja volji Oca (Mt 7,21) do prakticiranja Isusovih riječi (Mt 7,24.26) znači da je za učenike volja Božja već oblikovana u Isusovom učenju sadržanom u Govoru na gori. Matej je dobro svjestan da Isus nije prenio naredbe i norme koje su bile nepoznate Izraelu. Isusovo učenje ne smješta se na razinu zakona ili normi, a kamoli apstraktnih doktrina kojima treba pristupiti, nego na puno dublju razinu novog odnosa s Bogom koji uključuje cijelu osobu, radikalno transformirajući njezino srce i život. On nije uveo novi kult u odnosu prema Bogu ili prema sebi, nego je jednostavno predložio kao put spasenja nasljedovanje. Ne može se, međutim, zanijekati da je Isus, iako nije donio naredbe i norme, svojim riječima i djelima dao važne životne smjernice koje su bile važeće za njegove suvremenike, ali i za sve one koji će, nakon njegove smrti i uskrsnuća, vjerovati u njega. Drugim riječima, on je učio kako otkriti sam način na koji Bog djeluje u ljudskim događajima, pokazujući kako prava veličina čovjeka leži u oponašanju njegove beskrajne ljubavi prema svim ljudima. Njegovo učenje, jer ne ulazi u detalje svakodnevnog života, ostaje važeće za sva vremena, bilo na individualnom, bilo na političkom i društvenom planu.