SVAKODNEVNO U 7:30 Ivan Krstielj - navjestitelj obraćenja
fra Mario Cifrak. Foto: Dario Zürchauer
fra Mario Cifrak. Foto: Dario Zürchauer
ČITANJA:
vl.: Iz 49,1-6;
Ps 139,1-3.13-15;
Dj 13,22-26;
Lk 1,57-66.80
Tekst evanđelja:
Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.
Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca – Zaharija, no mati se njegova usprotivi: »Nipošto, nego zvat će se Ivan!« Rekoše joj na to: »Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.« Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa »Ivan mu je ime!« Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.
Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: »Što li će biti od ovoga djeteta?« Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime. Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.
Riječ Gospodnja.
Riječ Božju tumači fra Mario Cifrak:
Ivan je rekao sam o sebi: „Ja (sam) glas vapijućeg u pustinji: Poravnite put Gospodnji!“ (Iv 1,23). To je Iz 40,3. Ako pažljivo čitamo Drugog Izaiju, uviđamo i neke razlike s obzirom na ovaj citat u evanđelju, odnosno evanđeljima (usp. Mk 1,3; Mt 3,3; Lk 3,4). U čemu su te razlike?
1. Iz 40,3
Iz 40,3a: “Glas viče: U pustinji pripravite put Jahvin”. Izričaj “pripraviti put” znači raspoložiti duh tako da Jahve može stići do “srca” Jeruzalema (usp. također Mal 3,1). Izgradnja tog puta pokazuje na Jahvinu snagu da izmjeni prirodu i tako ostvari svoje planove. Pustinja će biti pobijeđena zauvijek. Iako se može osjetiti i očaj u prorokovu glasu (usp. Iz 40,6) ipak odgovor leži u vjernosti Jahvine riječi i poziva stoga narod: “Podigni snažno svoj glas, glasniče radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: evo Boga vašega!” (Iz 40,9).
2. Iv 1,23
U Ivanovu evanđelju Ivan Kristitelj se legitimirao kao glas vapijućeg. No on se za razliku od Izaije doista nalazi u pustinji, gdje propovijeda obraćenje (usp. Mk 1,4; Mt 3,2; Lk 3,3). Ovo Ivanovo legitimiranje nalazi odgovor u Iv 1,45, gdje Filip obavještava Natanaela da su našli onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta. Tako da su obojica, Ivan Krstitelj i Isus, osobe na kojima se ispunja proročki navještaj. K tomu pridolazi izričaj da Ivanovo krštenje ima ulogu da se Isus očituje Izraelu (usp. Iv 1,31). Ivan Krstitelj nije preteča nego svjedok već prisutnog Mesije.
3. Navjestitelj obraćenja
Naviještanje je pojam koji sažima smisao Iz 40,1-11. Narod osjeća da se nalazi pred “skorom srdžbom” (Lk 3,7; Mt 3,7) kad pita: “Što nam je činiti?” (Lk 3,10.12.14). U odgovoru Ivana Krstitelja se ne radi o nečemu “novom” s obzirom na socijalnu, ili pravnu, ili političku situaciju. Oni koji prihvaćaju obraćenje u poniznosti spremno iščekuju Mesiju, te izlijevanje Duha (usp. Mk 1,8; Mt 3,11; Lk 3,16). Isus je onaj na kome se ispunjuju sva ova iščekivanja; Duh silazi na nj. (usp. Mk 1,9-11; Mt 3,13-17; Lk 3,21s.; Iv 1,29-34) dok ga Božji glas proglašava svojim ljubljenim sinom izričajima koji su nadahnuti likom Sluge Jahvina (usp. Iz 42,1). No ima onih koji ne htjedoše da ih Ivan krsti, farizeji i zakonoznanci (usp. Lk 7,30). Ivanovi učenici, poslani od njega, pitahu: “Jesi li ti onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?” (Lk 7,19). Ivan je u zatvoru. Naviještanje obraćenja i spasenja nije uvijek bez sumnji, nesigurnosti, trpljenja. Odgovor je Iz 35,5-6: “Sljepačke će oči progledati, uši se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati ko jelen, njemakov će jezik klicati”. To je posljedica Božjeg dolaska (usp. Iz 35,4; 40,10).
4. Preteča
Poslije odlaska Ivanovih učenika Isus se obraća mnoštvu: “Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izišli vidjeti: Čovjeka u mekušaste haljine odjevena? … Proroka? Uistinu, kažem vam, i više nego proroka! On je onaj o kome je pisano: Evo, šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.” (Lk 7,25-27; Mt 11,7-10; Mk 1,2; usp. Mal 3,1). Tako Ivan postaje Elias redivivus, odnosno “onaj koji treba doći”, poslan prije velikog i strašnog Dana Gospodnjega jer će sam Isus biti tada prepoznat kao Gospodin.