NEDJELJOM U 16:30 Potreba za Božjom ljubavlju

ČITANJA:

Iz 66,10-14c;

Ps 66,1-3a.4-7a.16.20;

Gal 6,14-18;

Lk 10,1-12.17-20

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ’Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.«

»Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’ A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: ‘I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!’ Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.« Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: »Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!« A on im reče: »Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači p. Ivan Raljušić:

Pridružit ću se Isusovim učenicima i zajedno s njima slušati Gospodina. Bit ću kreativan da si što bliže dočaram mjesto i ovaj milosni trenutak zajedništva s Gospodinom. Isus ne želi da ga samo slušam, već mi želi nešto povjeriti. U njegovom govoru primjećujem koliko mu je stalo do ljudi, do svakog čovjeka i žarko čezne da se širi Radosna vijest spasenja. Primjećujem li svome srcu strah zbog zadatka na koji me Isus šalje? Osjećam li se nesposobno? Jesam li opterećen teretom grijeha pa se zbog toga osjećam nedostojno Isusova poziva? Prije svega važno je biti svjestan da Isus poznaje moju krhkost i ljudsku ograničenost i da mu ništa nije strano. On mene krhkog šalje drugim krhkim ljudima. Mogu li to prihvatiti ili se opirem? Možda želim biti jak i ne prihvaćam svoju slabost.

Kada promatram druge učenike onda primjećujem da su i oni krhki ljudi, ali unatoč tome Isus računa na njih. Isus ne traži moju bezgrešnost i savršenost, već otvoreno srce koje će biti natopljeno njegovom Riječju koja želi donijeti obilje ploda. Moguće da se i trudim oko evangelizacije, ali ne primjećujem rezultat. Moguće je da drugima puno govorim o Isusu, a da moje srce nije prožeto Evanđeljem. Drugima dijelim savjete kojih se ni sam ne držim. Ili im govorim o Isusu misleći da ga dovoljno poznajem pa mi svakodnevno razmatranje nije niti potrebno.

Evangelizacija uvijek prvo započinje od mog osobnog prijateljstva s Isusom kroz upijanje njegove Riječi. Ja sam svaki dan potreban sam da me Duh Sveti iznova evangelizira, tek tada postajem osposobljen ići u svijet bez da ljude uvjeravam ili se prepirem s njima. Duh Sveti sam djeluje kroz mene i dotiče druge onako kako on to želi. Često neću morati ni spomenuti Isusa, a drugi će nešto doživjeti, nekakvu malenu gestu ljubavi koja će ih otvoriti za Božju ljubav. U tišini svog srca zamolit ću Gospodina da mi ispuni srce ljubavlju prema ljudima koje mi stavlja na životni put, da budem svjestan kako smo svi dragocjeni u njegovim očima te kako je svatko od nas potreban njegove ljubavi u svom životu.