SVAKODNEVNO U 7:30 Budno pazimo na 'pokrete' svoga srca

ČITANJA:

2Kor 4,7-15;

Ps 116,10-11.15-18;

Mt 5,27-32

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao. Rečeno je također: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu. A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Zvonimir Pervan:

Dragi slušatelji, hvaljen Isus i Marija!

Danas nam Isus svraća pogled na naše srce. Uči nas da ono što činimo izvana ima duboku povezanost s našom nutrinom. U današnjem evanđeoskom ulomku Isus jasno govori upravo o tome: „Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu.“ Time nas naš Učitelj podsjeća na starozavjetnu zapovijed dajući joj njezino pravo značenje i interpretaciju – ide u srž onoga što ta Božja zapovijed doista i znači.

Naše izvanjsko ponašanje, naše djelovanje i pogledi na stvarnost i okolinu usko su povezani s onim što je u našem srcu. U srcu se događaju odluke. To je ključno mjesto našeg bića. Zato se može dogoditi da netko izvanjski ne pokazuje da čini grijeh, ali mu je srce okorjelo u grijehu, što najčešće prije ili kasnije iziđe na vidjelo. Zato Isus poziva da budno pazimo na „pokrete“ svoga srca, da osluškujemo što se u njemu događa, da prepoznamo mrak koji želi obaviti naše srce i da dopustimo da u njega doprije Kristovo svijetlo. Važno je naučiti razlučivati koje se želje javljaju u mom srcu, koje me privlačnosti pokreću, i onda, rasvijetljen svijetlom Božje riječi i Božjih poticaja, usmjeravati te želje i misli, a posljedično i djela u dobrom smjeru, onome kojim izgrađujem dobar odnos s Bogom i bližnjima.

Čini se kako su ove Isusove riječi danas aktualnije nego ikada, jer živimo u hiperseksualiziranom svijetu, gdje se obezvrjeđuje tijelo, a samim time i ljudsko dostojanstvo. Dostupnost sadržaja koji na najvulgarniji način degradiraju čovjeka i ljudsko dostojanstvo nikada nije bila veća. Zato nas Isusove riječi iz današnjeg evanđelja potiču da se zapitamo: što gledam, što slušam, kakve sadržaje primam i puštam u svoje srce? To je jako važno jer bitno određuje našu percepciju stvarnosti i način na koji promatramo ljude oko nas i gradimo naše međuljudske odnose. Lako je upasti u vrtlog grijeha u kojem se osoba svodi na objekt za puko zadovoljenje i uživanje koje nije plod istinskog sebedarja nego iskvarenog egoističkog poriva. U konačnici to ne vodi pravom zadovoljstvu i sreći nego ostavlja čovjeka praznim, čini ga robom neukroćenih strasti te uzrokuje posljedice koje se osjećaju u osobnom životu, u braku, obitelji, prijateljskim odnosima i društvu u cjelini. To nije ljubav već lažna imitacija ljubavi koja može imati dramatične posljedice. Ako srce hranimo neurednim požudama i lažnim slikama ljubavi, na kraju se otuđujemo od istine o čovjeku i o Bogu.

Zato je nužno i neodgodivo raditi na svojoj nutrini. U svojoj posljednjoj enciklici Dilexit nos, papa Franjo, govoreći o ljubavi Presvetog Srca Isusova prema nama, podsjeća nas da je „srce središte čežnje i mjesto u kojem se oblikuju najvažnije osobne odluke.“ Papa jasno ističe: ako u srcu vlada ljubav tada „osoba u potpunosti otkriva i živi svoj identitet jer je svako ljudsko biće stvoreno ponajprije za ljubav – u svojoj najdubljoj biti stvoreno je da ljubi i da bude ljubljeno.“

Danas, dok slavimo sv. Antuna Padovanskoga, sveca svega svijeta i toliko omiljenog u među Hrvatima, prisjetimo se njegovih riječi: „srce kao kralj koji upravlja i vlada nad „državom“, to jest tijelom.“ Zato danas molimo, zajedno sa sv. Antom: Gospodine ispuni naša srca svojim svijetlom, mudrošću i ljubavlju. Nauči nas prepoznati zamke zloga i osposobi nas da istinski ljubimo – čisto, vjerno i slobodno. Gospodine, oblikuj naše srce po svome Presvetom Srcu.