SVAKODNEVNO U 7:30 Božja ljubav

ČITANJA:

Dj 15,7-21;

Ps 96,1-3.10;

Iv 15,9-11

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj.

To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači don Jošt Mezeg:

Isus Krist nam je došao objaviti Božansku ljubav. „Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas.” To nas prije svega podsjeća da je najvažnija osobina Boga Oca da ljubi. Samo se prisjetimo milosrdnog Oca u prispodobi o rasipnom sinu. Bog kao otac ljubi svakog od nas, čak kada se odmetnemo od njega. Krist dolazi da bi mi u njemu kao sinu mogli postati sinovi, ponovo se vratiti u tu ljubav koju je čovječanstvo izgubilo zbog grijeha.

Kako bi otkrili veličinu Božje ljubavi prema nama trebamo razumjeti da nam Bog nije htio iskazati bilo kakvu ljudsku ili drugorazrednu ljubav nego samu božansku ljubav. Ta je bila rezervirana za odnose unutar Presvetoga Trojstva. Ljubav između Oca i Sina sad se prenosi na nas. Da bi to bolje shvatili pogledajmo što znači božanska, a što ljudska ljubav.

Ljudska ljubav je ograničena već samo zato što proizlazi iz činjenice, da smo kao ljudi stvorena i ograničena bića. Nikada ne možemo do kraja utažiti nečiju želju da ga potpuno ljubimo, da ga shvaćamo i razumijemo i da mu se potpuno predamo. Nekada si stvaramo iluzije i zamišljamo kako nas neka osoba savršeno ljubi, shvaća i podržava, ali to ljudska ljubav ne može učiniti. Čak i najnježnija žena ili muž, koji su zaista puni pažnje i razumijevanja to ne mogu učiniti. Da ne govorimo o roditeljima, koji nikad ne mogu dati savršenu ljubav svojoj djeci. Ili obrnuto, djeca, koja nikad ne mogu biti dovoljno zahvalna svojim roditeljima. Znaju ih povrijediti i nakon svega što su primili ići potpuno suprotnim putom od onog koji su im pokazali njihovi roditelji, zbog čega roditelji često trpe.

Još je veći problem ljudske ljubavi u tome, da je ona, ako se mogu tako izraziti, zaražena grijehom, koji se najviše pokazuje u posesivnosti. Naši su odnosi često obilježeni time da sam u centru ja, a ne onaj koga ljubim. Drugi je tu za mene i mora biti onakav kako ja hoću. Sv. Pavao kaže da ljubav ne traži sebe, nego dobro drugoga. Ako u jednom odnosu tražim samo sebe onda uništavam i drugoga i sebe, jer ta ljubav postaje zagušljiva i bližnjemu ne dopušta slobode. Na primjer, u mnogim vezama među mladima prije braka umjesto da u čistoći mogu bolje upoznati jedno drugo i vježbati se u odricanju, kako bi se mogli u sakramentu braka potpuno odreći sebe i predati drugome, oni se upoznaju samo tjelesno i upadnu u ovisnost posesivnog traženja sebe. Tako budu neko vrijeme zajedno ali budući da među njima nema prave božanske ljubavi nego posesivnost, to razara njihov odnos. Mnogi ne mogu ni ostati zajedno ni ostaviti se pa se tako vrte u jednom začaranom krugu neutažene čežnje za ljubavlju.

Krist je umro i uskrsnuo da mi više ne bi živjeli za sebe nego za njega. On nam svojim uskrsnućem otvara jednu novu dimenziju ljubavi, a to je ona koja potpuno prihvaća drugoga i čak se daje raspeti od njegovih mana i grijeha. To je raspeta ljubav koja je jedina pobijedila smrt. Zato kaže Božja Riječ da je Bog Otac uskrisio tu ljubav i dao nama da je možemo primiti po daru Duha Svetoga.

Uskrsna radost ovih dana nam dolazi upravo od te Kristove ljubavi. „To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.” Neka ona kroz cijeli današnji dan bude u nama. Neka nam je nitko i ništa ne oduzme. Ne bojmo se ako ne znamo ljubiti nego dopustimo da Kristova ljubav po njegovom Duhu siđe u nas. Neka On ljubi u nama.