NEDJELJOM U 16:30 Ljubav u srcu otvara vrata sreće i vrata Neba

ČITANJA:

Dj 14,21b-27;

Ps 145,8-13b;

Otk 21,1-5a;

Iv 13,31-33a.34-35

Tekst evanđelja:

Pošto Juda iziđe iz blagovališta, reče Isus: »Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači don Hrvoje Poljak:

Dragi slušatelji HKR-a, kroz ovo vazmeno vrijeme, nakon Isusovog Uskrsnuća, Bog nam podiže oči prema Nebu, prema našoj budućnosti i govori nam o sreći, o onome što ima doći. Zašto je to tako? Zato što se na ovoj zemlji ne može postići punina sreće. Naša je, istina, dužnost, da se uvijek borimo, za sretniji i ljepši svijet, za bolji život, ali ovdje na zemlji ne možemo postići raj.

Kakav je Božji plan za nas? Božji plan je da nas povede u svoj dom i postavi nas za svoj stol. Govori nam danas ljubljeni učenik Ivan: „Ja Ivan vidjeh, novo nebo i novu zemlju, jer prvo nebo i prva zemlja uminu, ni mora više nema“. Dakle, Ivan nam svjedoči o sretnom svijetu, o novoj zemlji i o novom nebu. Kada je riječ o vječnoj domovini, kaže nam još i ovo: „On će prebivati s njima“. I onda nabraja: „tada neće biti više nevolja, ni suza, ni tuge, ni jauka, ni boli, ni smrti“.

Danas nam Bog govori o vječnoj perspektivi ponuđenoj svakom čovjeku i poziva nas da, kao djeca Božja, živimo s pogledom u Nebo i da svoje nevolje prolazimo na taj način.

Drugi važan moment o kojemu nam govori prvo čitanje jest da se u tu vječnu domovinu ulazi kroz nevolje. Kaže u Djelima apostolskim: Pavao i Barnaba učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri, „jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje“. Vidimo da je to put prema Nebu. Neki kažu: Bog želi da mi budemo sretni i pritom misle ovozemaljske radosti: zdravlje, imetak, uspjeh, blagostanje na ovoj zemlji.

Pod broj jedan: Bog svakako želi da budemo sretni, ali definitivno sretni, i sve je učinio da bi osigurao tu sreću. Bog je umro za tu sreću, da bismo mi bili sretni.

I pod broj dva: Sretan je samo onaj koji se nađe u Nebu, jer tamo je stanje koje je sam Bog pripremio za ljudsku sreću.

Iz ovoga proizlazi odgovor na pitanje, Tko je onda sretan na zemlji? Na zemlji je sretan samo onaj koji se kreće prema Nebu; onaj koji i uz mnoge nevolje – kao što su posvjedočili apostoli, mučenici, i toliki svjedoci vjere – ostane vjeran Božjem putu. Tko je onda nesretan? Definitivno je i konačno nesretan onaj čovjek koji promaši Nebo i završi u paklu, u propasti. A tko je nesretan na ovoj zemlji? Onaj koji se kreće prema paklu. Pa može imati i sav svijet, kako Isus govori, a ako dušu svoju izgubi, sve je izgubio.

Pitamo se: budući da je jedina sreća doći u Nebo, a u njega se dolazi kroz vrata patnje, uskim i trnovitim putem, budući da na zemlji ne možemo izbjeći sve suze i sve patnje i da svi idemo prema neminovnoj smrti, što nam je onda činiti?

Postoji samo jedan odgovor koji nam Bog daje: taj odgovor je ljubav. Mi patnje ne možemo otkloniti, ali možemo ljubiti. To je odgovor djece Božje na nevolje svijeta. Ljubav u srcu otvara vrata sreće i vrata Neba. Tko ide u tu vječnu sreću? Onaj koji nosi u srcu ljubav. U Nebo sigurno neće ući: zloba, zloća, egoizam. U nebo se ulazi ljubavlju.

Zapovijed vam novu dajem, kaže danas Isus: „Ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.“ Ljubav je jedini znak i dokaz autentičnosti naše vjere, i plodnosti našega kršćanskog života. Bez ljubavi ne možemo se smatrati kršćanima.

Sveta Mala Terezija, naučiteljica Crkve i „Maloga puta“, napisala je ove riječi: „Shvatila sam da jedino ljubav oživljuje udove Crkve i kad bi se ljubav ugasila, ne bi više apostoli navješćivali Evanđelje, ne bi više mučenici htjeli prolijevati svoju krv. Shvatila sam da ljubav obuhvaća sva zvanja, da je ljubav sve. Da ona obuhvaća sva vremena i sva mjesta i jednom riječju da je ona vječna. Tada sam u zanosu svoje mahnite radosti, uzviknula: „O Isuse ljubavi moja, napokon sam našla svoje zvanje, moje zvanje je ljubav. Da, našla sam svoje mjesto u Crkvi i to si mi mjesto dao ti, o moj Bože, u srcu Crkve, svoje majke, bit ću ljubav. Tako ću ja biti sve, tako će se ostvariti moj san“.