SVAKODNEVNO U 7:30 Prisutnost uskrsne nade

ČITANJA:

Dj 2,36-41;

Ps 33,4-5.18-20.22;

Iv 20,11-18

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Marija je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo – jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: »Ženo, što plačeš?« Odgovori im: »Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.« Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.

Kaže joj Isus: »Ženo, što plačeš? Koga tražiš?« Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: »Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga ostavio i ja ću ga uzeti.« Kaže joj Isus: »Marijo!« Ona se okrene te će mu hebrejski: »Rabbuni!« – što znači: »Učitelju!« Kaže joj Isus: »Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.«

Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: »Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.«

Riječ Božju tumači fra Josip Repeša:

Dragi prijatelju, radost Uskrsnuća po lijepom životnom običaju slavi se u svakoj našoj župi, svakoj crkvi. Nije dovoljan Uskrs, uskrsni tjedan, uskrsno vrijeme do Duhova, nego je upravo svaka nedjelja u godini spomen Kristova Uskrsnuća. No, pitam s razlogom: „Slavi li se danas Isusovo uskrsnuće u svakoj kršćanskoj obitelji? Da, baš danas? Možemo li promisliti?“ Vjerujem da ćemo, kratkim ali iskrenom promišljanjem shvatiti: Ne, ne slavi danas svaka kršćanska obitelj Uskrs, ne raduje se. Uskrs je bio prekjučer, brzo će neki odgovoriti. Ali ovdje je i mnogo veći problem nego koji je dan.

Bol naše svakodnevnice obilježena smrću članova obitelji postaje veća od nade u konačni susret kod Gospodina. Bol izmiješana sa masom pitanja gdje su naši pokojni, njihove duše, nekad nažalost i pitanje gdje su tijela, posmrtni ostaci, postaju jači od uskrsne nade prebivanja u krilu Gospodinovu. Takvima je teško slaviti Uskrs kad su im misli usmjerene na počivališta svojih milih. Ovdje je suvišno slavlje, ovdje se traži način kako zbrinuti slomljeno tužno srce ožalošćenih.

Nad praznim grobom Isusovim, stoji Marija Magdalena i plače. Tuga i bol nad gubitkom voljenog Učitelja jača je od svega. Tihi pogled u utrobu grobne tišine potiče susret sa anđelom koji pita razlog ožalošćenosti. „Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.“ Bol nedostatka voljenih uvijek ostaje napast zadržane mržnje i pogleda prijepora prema okolini. Bol ne možemo ublažiti i uništiti okrivljujući bilo koga za smrt bližnjih.

U drugom trenu Marija ugleda Učitelja, ali ga ne prepoznaje, iako bi žarko željela. Bol gubitka je još zasljepljujuća. Tek nakon Isusova pozdrava Marija ga prepoznaje ali nema vremena za radost. Isus je šalje svojim učenicima – radost navijestiti, podijeliti.

Dragi prijatelju, posebno ti slomljena srca zbog gubitka voljene osobe, i za tebe je Gospodin uskrsnuo. Zbog tvojih pokojnih koji su svojom vjerom stupili pred Gospodina i svijetle radošću mira i spokoja. Ne plači! I tvoj pokojnik u Uskrslom učitelju živi, raduje se i poziva te prenijeti tu radost svim bližnjima. Tama smrti nije samo uzmakla pred Gospodinom, nego njegovom zaštitom ne uspijeva ugasiti svijeću nade naših pokojnih pred Gospodinom. I njihov život u Gospodinu ima smisla. Uskrsna svijeća koja gori po našim crkvama jednako gori i iznad lijesa pokojnika svjedočeći da su i oni na život u Gospodinu pozvani. Razvedri srce svoje, svetkuj svetkovinu sa svojom obitelji i prijateljima jer, vjerujmo, pokojni naši u Gospodinu žive i usmjeravaju nas: Učini dobro njima na spomen, nama na korist. Znam da je teško ali pokušaj, vjeruj, ne boj se, živi s Kristom u radosti

Mir tebi!