SVAKODNEVNO 7:30 Jesam li daleko od Kraljevstva Božjega?

Čitanja:

Hoš 14,2-10

Ps 81,7-11b.14.17

Mk 12,28b-34

Čitanje evanđelja

U ono vrijeme: Pristupi Isusu jedan od pismoznanaca i upita ga: »Koja je zapovijed prva od sviju?« Isus odgovori: »Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, iz sve duše svoje, iz svega uma svojega, i iz sve snage svoje!«

»Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.«

Nato će mu pismoznanac: »Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga – više je nego sve paljenice i žrtve.«

Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: »Nisi daleko od kraljevstva Božjega!« I nitko se više nije usuđivao pitati ga.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Lucijan Zeljko:

U židovskom mentalitetu postoje stotine zakona i odredaba. Koja je zapovijed prva od sviju? Na to pitanje bilo je uobičajeno raspravljati s istaknutim židovskim učiteljima. Tako su se rabini vježbali u traženju jednostavnog pravila koje bi na neki način razriješilo cijeli Zakon. Isusu pristupa pismoznanac koji, kako vidimo, nije neprijateljski raspoložen. Isus govori da je prva ljubav prema Bogu, te citira tekst iz Ponovljenog zakona. Upravo je to tekst koji svaki pobožni Židov recitira dvaput svakoga dana.

Ova zapovijed o ljubavi prema Bogu u svojoj naravi nosi misao da je on jedincati Bog, a ove četiri imenice koje upućuju na različite dijelove ljudske osobe, srce, duša, um, snaga, tu su da se naglasi da cijela osoba treba ljubiti Boga i to svom raspoloživom snagom.

Isusa je ovaj pismoznanac pitao koja je prva od sviju, međutim Isus odmah nakon što je izrekao prvu nastavlja i govori da je druga: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Time Isus ovoj prvoj dodaje i drugu i time izriče da se ove dvije zapovijedi ne mogu razdvojiti. Ovu drugu zapovijed Isus uzima kao citat teksta iz Lev 19, 18. Ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu neraskidivo su povezane. Ako ljubimo Boga, a mrzimo svoje bližnje, nešto nije u redu.

Isus nam dolazi kao Bogočovjek, kao onaj u kojem su sjedinjene božanska i ljudska narav. Nemoguće je Isusa voljeti kao Boga bez ljubavi i prema čovječanstvu koje je jedan istinski Bog stvorio i prigrlio. Novi zavjet otkriva da je Bog sve stvorio po vječnoj Riječi, svojem ljubljenom Sinu. U njemu je „sve stvoreno na nebesima i na zemlji […] sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu“ (Kol 1, 16-17).

Ovo Isusovo spajanje ljubavi prema bližnjemu i ljubavi prema Bogu je novost koja nije samo lijepa teorija, nego postaje i središte Isusova djelovanja. Kad se Isus pojavio, narod u Izraelu je bio duboko podijeljen na samaritance, saduceje, farizeje, zelote te esene. Svaka ova skupina i vjerska stranka proglasila je neprijateljstvo prema drugoj i svaka za sebe tvrdi da je pravi Izrael koji odgovara onom prvotnom Božjem naumu. Isus u takvoj situaciji je bio usmjeren na okupljanje, ujedinjenje i obnovu ovog podijeljenog Izraela u svijetlu blizine kraljevstva Božjega. On na početku okuplja 12 ljudi koje postavlja pred mnoštvo i tako pokazuje početak eshatološkog Izraela.

Pismoznanac u Isusovim riječima prepoznaje dobro i istinu. On uviđa da je ljubav Boga u cjelini bića te ljubljenje bližnjega kao samoga sebe više nego sve paljenice i žrtve. Isus kao odgovor na ovu kratku intervenciju uviđa da ovaj pismoznanac nije daleko od kraljevstva Božjega. Vidimo da je kraljevstvo Božje nešto dostupno, prisutno, a ne nešto za daleku budućnost. Važno je toliku Božju blizinu u starozavjetnom Zakonu na ispravan način tumačiti i uvidjeti da Bog gledala puno dublje, on gleda u naše srce.

Zanimljivo je kako već starozavjetni proroci, osobito Amos, Izaija, Jeremija i Ezekijel, oštro osuđuju socijalnu nepravdu i bore se za potlačene i siromašne, siročad i udovice. Ne koriste ni molitve, ni postovi, ni različiti vjerski obredi ako nema socijalne pravde.

Prorok Izaija govori o važnosti posta koji je Bogu ugodan: „Spuštati kao rogoz glavu k zemlji, sterati poda se kostrijet i pepeo, hoćete li to zvati postom i danom ugodnim Jahvi? Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onoga koga vidiš gola…“ (Iz 58,5-7). Molimo Gospodina da u obnovljenosti srca možemo na ispravan način ljubiti Njega i sve bližnje. Molimo da se možemo sjediniti s Bogom i tako postati svjetlo koje u ovom svijetu raspiruje tamu zla i grijeha.