SVAKODNEVNO U 7:30 Put kršćanstva – preko čovjeka do Boga!
o. Livio Marijan
o. Livio Marijan
Čitanja:
Pnz 26,16-19
Ps 119
Mt 5,43-48
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima.
Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani? Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!«
Riječ Božju tumači o. Livio Marijan:
Isus nam i danas u Evanđelju govori o odnosu prema bližnjemu, i otkriva nam da je odnos prema bližnjemu bitan, zapravo nezaobilazan u našem odnosu prema Bogu. Ne sporedan ili usputan, nego neodvojiv. Do Boga preko čovjeka – to je put kršćanstva. Danas slušamo: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone! Ne samo pomirite se, dakle, i ne srdite se, i ne govorite bratu ‘glupane’ ili ‘luđače’, nego ljubite! Ljubite one koji vas mrze, koji bi vas opljačkali, ubili, uništili, koji vas maltretiraju, tlače i ogovaraju. Ljubite one koji su vas opljačkali, spalili, pregazili. Ljubite one koji su druge nacije, vjere, rase, religije, političkog uvjerenja. Kako to čudno i neobično zvuči u ovom vremenu tolikih zaoštrenih izjava i prozivki, tolikih podjela u našem društvu i u svijetu. Zvuči gotovo nerealno. I još nam Isus govori da je Bog onaj po kojem oni postoje, da on daje da ih sunce grije i da im kiša pada, da im je Bog otac kao i nama. U protivnome, kaže Isus, ako ljubite samo one koji vas ljube, ništa od vas, isti ste kao i pogani, kao i svi drugi grješnici.
Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski. Svatko će vjerojatno osjetiti neku nelagodu kad čuje ove Isusove riječi jer svatko ima iskustvo svoje slabosti, svoje vlastite ograničenosti, svoje zle i pale ljudske naravi koja svakoga dana iz nas izbija. Pa i onaj kome su sve nepravde svijeta učinjene, zasigurno je i sam kakvu nepravdu učinio. Jer svi su sagriješili i potrebna im je slava Božja, veli apostol Pavao. Svi smo djeca grijeha i svi smo braća po grijehu. To nam je svima zajedničko, svim ljudima, nacijama, rasama, lijevima i desnima, vjernima i nevjernima. Braća smo po grijehu. Pa krenimo od toga, jer negdje moramo započeti. Biti savršen kao Bog ne postiže se u jednom trenu, ni danu, ni godini. To je cjeloživotni proces. Ali treba ga započeti u jednom trenu, treba krenuti od nečega. Pa ako nam se čini nevjerojatnim ljubiti neprijatelje, krenimo od onoga što nam je zajedničko, a to je da smo braća po grijehu. I ja i moj neprijatelj smo grješni ljudi pale naravi, koji se mučimo s mučninom ljudske egzistencije, borimo sa svojom grješnošću, činimo zlo, zagađujemo zemlju. Kaže sveti Pavao da u sebi nalazimo neki čudan zakon da kad i želimo činiti dobro, nešto nam ne da i tjera nas na zlo. Ali tu istu muku prolazi i naš neprijatelj. I ja i moj neprijatelj ćemo jednog dana umrijeti i doći pred lice Božje. Eto te bitne stvari su nam zajedničke. Braća smo po grijehu, oboje željni ljubavi i potrebni Boga. Nama nije neprijatelj drugi čovjek, brat i sestra po grijehu, nego Zli koji nas oboje obmanjuje i opsjeda. A obojici nam je Bog otac. Kad tako počnemo razmišljati i sebe tako preodgajati, već smo se pokrenuli, već smo na putu savršenstva. Bog će dovršiti i učiniti ono što mi ne možemo. Od nas se traži samo da damo najbolje od sebe.