SVAKODNEVNO U 7:30 Dobra djela su ures srca

ČITANJA:

Post 2,4b-9.15-17;

Ps 104,1-2a.27-28.29bc-30;

Mk 7,14-23

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: »Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Tko ima uši da čuje, neka čuje!«

I kad od mnoštva uđe u kuću, upitaše ga učenici za prispodobu. I reče im: »Tako? Ni vi ne razumijete? Ne shvaćate li da čovjeka ne može onečistiti što u nj ulazi jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu te u zahod izlazi?« Tako on očisti sva jela.

Još dometnu: »Što iz čovjeka izlazi, to onečišćuje čovjeka. Ta iznutra, iz srca čovječjega izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači preč. Ivan Lukić:

Braćo i sestre!

U razgovoru s farizejem Nikodemom Isus razjašnjava što je činiti čovjeku da bi se spasio te opominje i podcrtava ono što čovjeka može odvesti drugim putem, u propast. „Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek’ bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.“ (Iv 3, 19-21). Ovaj kratki odlomak iz Ivanova evanđelja jako dobro nadopunjuje pouku koju slušamo u tekstu Markova evanđelja kada Isus tumači odakle dolazi ono što onečišćuje čovjeka – iz ljudskog srca.

Potrebno je u ovome smislu istaknuti dvije stvari: sloboda i dar.

Katekizam Katoličke crkve definira: „Sloboda je u čovjeku moć rasta i sazrijevanja u istini i dobroti. Sloboda postiže savršenstvo kad je usmjerena prema Bogu, našem blaženstvu.“ (KKC 1731). A u daljnjim brojevima govori da se ona razvija i raste u odnosima. U tome smislu možemo govoriti o slobodi i daru koji mogu biti veliko bogatstvo pojedincu i izvor milosti za druge, a s druge strane mogu se upotrijebiti na taj način da onečiste onoga koji ih krivo upotrebljava te time i našteti drugome. Sloboda oslobađa ljubav, a ljubav rađa dobra djela – to je ures srca koje se na taj način daje, a u isto vrijeme i ures srca koje milosti prima.

Krivo pak korištenje slobode dovodi čovjeka do toga da postane rob. Nije stvoreni svijet zao, nije dar koji primaš u ruke zao, ali je pitanje kako se njime koristiš. Odnos prema svijetu i odnos prema svemu stvorenome označava i pokazuje je li čovjek slobodan ili je pak dopustio da bude rob, a ne odgovoran gospodar.

Druga stvarnost je ono što se, slobodnim odabirom uz druge okolnosti, u srcu čovjeka rađa. To može i treba biti dar dobrote i ljubavi, ali može biti i sve ono što Isus nabraja da može iz srca izaći, a što onečišćuje čovjeka i nije drugima dar nego teret. Da bi iz srca našega izašao dar za druge potrebno je uz slobodan izbor uložiti i veliki trud.

Čudno je čuti Isusa kako govori da su ljudi više ljubili tamu nego svjetlost, ali tako se to dogodi jer svijet zavodi čovjeka, a čovjek sam nije jak da bi se mogao oduprijeti svemu. Bez Boga nema ni snage, ni čistoga i ispunjenog srca.

Isus poziva da budemo iskreni prema sebi, jer će nam to pomoći da popravimo one stvari koje nas onečišćuju, jer ćemo na taj način moći prepoznati i dopustiti Bogu da očisti naše srce, a mi u njemu čuvamo Božje riječi i Božju ljubav koji će donositi dobre plodove.

Zajedno sa psalmistom zamolimo našega Gospodina: „Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!“ (Ps 51,12).