SVAKODNEVNO U 7:30 Življena vjera - svjetlo na putu života

ČITANJA:

od dana: Heb 6,10-20;

Ps 111,1-2.4-5.9.10c;

Mk 2,23-28

Tekst evanđelja:

Jedne je subote Isus prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: »Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?«

Isus im odgovori: »Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u Dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?«

I govoraše im: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji, gospodar je subote!«

Riječ Božju tumači vlč. Karlo Topalović:

Farizeji su imali jednu posebnu parolu – ovo se ne može, ovo je zabranjeno, ono je zabranjeno, ovo je protuzakonito. Uvijek su bili spremni ukazati na ono što je zabranjeno, a to je vrlo mračan pogled na vjeru. Ipak, kad je Isus morao sažeti cijeli zakon on nije rekao, nemoj ne smiješ, nego umjesto toga, rekao je ljubi. Farizeji kad su govorili o suboti nisu pogriješili. Međutim, njihova velika greška je bila u tome što su rekli ne smije se činiti, a nisu pomogli ljudima da učine ono što treba i što se smije i mora. Umjesto da su pustili učenike da gladuju, mogli su predložiti druge mogućnosti ili im dati za jelo. Problem je bila njihova ukočenost. Ponekad bismo mogli napraviti istu pogrešku kad druge ljude pokušavamo približiti Bogu.

Ako uzmemo samo za primjer zapovijed pohađanja svete mise nedjeljom. Nekim je ljudima teško ići na misu iz vrlo različitih razloga. Ne čini se od velike pomoći reći im ako ne ideš na misu, otići ćeš u pakao. Nećemo ih uvjeriti. To možemo nazvati farizejskim pristupom. Kršćanski pristup ne sastoji se, dakle, u tome da se kaže, moraš, jer ako ne ideš, bit će ti tako i tako, nego u tome da se kaže, a zašto ne dođeš sa mnom na misu? U tome je razlika. Sveci nisu samo ukazivali na ono što je zabranjeno ili pogrešno. Oni su pomagali ljudima da učine pravu stvar, davali su im primjer svojim životom i te su ih duše slijedile u nebo. To je poput djeteta kojeg je majka pitala zašto uvijek piše zadaću iz engleskog, a nikad ne završava matematiku. On je na to odgovorio da profesorica engleskog pomaže s uputama dok profesor matematike zadaje samo probleme i osim toga on nikad ne daje nikakvo rješenje. Farizeji su bili poput ovog učitelja matematike iz priče, a mi bismo trebali biti kao onaj drugi. Zato molimo Majku dobrog savjeta da nas nauči ne držati lekcije nego živjeti život vjere koji će drugima biti svjetlo na putu života.