SVAKODNEVNO U 7:30 Budi instrument Božjeg milosrđa

ČITANJA:

Heb 4,1-5.11;

Ps 78,3.4bc.6c-8;

Mk 2,1-12

Tekst evanđelja:

Pošto Isus nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ.

I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: »Sinko! Otpuštaju ti se grijesi!«

Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: »Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?«

Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi pa će im: »Što to mudrujete u sebi? Ta što je lakše? Reći uzetomu ‘Otpuštaju ti se grijesi’ ili reći: ‘Ustani, uzmi svoju postelju i hodi? Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« Tada reče uzetome: »Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!« I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima.

Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: »Takvo što nikad još ne vidjesmo!«

Riječ Božju tumači don Ivan Aničić:

Evanđelje donosi prizor čuda koji nam pomaže shvatiti kakva je povezanost između onih koji vjeruju i cijelog društva. Priča započinje kada Isus ulazi u jednu kuću. Njegova prisutnost odmah izaziva veliko zanimanje – gužva je tolika da se više ne može ni ući unutra. Ljudi su se tako zbili da nitko ne pomišlja pomaknuti se, čak ni kad vide da uzetog čovjeka donose na nosilima. No, prijatelji koji nose tog čovjeka ne odustaju. Njihova odlučnost ih tjera da se popnu na krov, pronađu točno mjesto gdje je Isus, probiju rupu kroz grede i spuste uzetoga čovjeka dolje, ravno pred Isusa. Isus u čudu da se to događa, svjestan s jedne strane trenutne gužve i nemogućnosti da drugačije do njega dođu, a s druge strane stvarne muke i potrebe ovoga čovjeka. Samo reče: ‘Sinko, oprošteni su ti tvoji grijesi.’

Ova nam priča poručuje nešto važno: koliko je često naš svijet poput ovog uzetog čovjeka – slab i nesposoban krenuti naprijed, bez nade i jasnih ciljeva. Naš svijet često nema dovoljno nade da bi zaista stao na noge i nastavio naprijed. Kao da je izgubio vjeru i nadu i ostao u mjestu. Ali ono što ovaj evanđeoski izvještaj pokazuje jest da je nekad dovoljno imati nekolicinu odvažnih ljudi koji vjeruju, nekoliko prijatelja s iskrenom ljubavlju, hrabrošću i zajedništvom, da bi taj svijet dobio novu priliku.

Crkva, koja ovdje simbolizira zajednicu vjernih, nije samo zgrada; ona je prisutna svuda gdje postoje ljudi koji se okupe, kao ovi prijatelji, i s vjerom rade na tome da pomognu svijetu, da ga privedu Bogu. Kroz njihove molitve, rad, žrtvu i ljubav, Bog dolazi i daje svijetu priliku da ustane i krene dalje, slobodan od prošlosti. Na taj način, svijet uvijek može dobiti novu šansu, sve dok postoje oni koji vjeruju i pomažu mu svojim djelima.

Milanski nadbiskup sv. Ambrozije (339. – 397.) tumačio je ovaj odlomak evanđelja sljedećom rečenicom: „Kako je velik Gospodin koji po zaslugama jednih oprašta drugima!“ Ambrozijeva izjava naglašava važan element Božje milosti: Bog koristi vjeru, ljubav i djela jednih da bi donio oprost i blagoslov drugima.

Ovdje nas sveti Ambrozije podsjeća na snagu zajedništva i međusobne odgovornosti u vjeri. Naša ljubav i predanost Bogu ne utječu samo na nas same, nego se prelijevaju na naše bližnje. U ovom slučaju, prijatelji uzetoga postaju instrumenti Božjeg milosrđa. Njihova vjera i ustrajnost doslovno dovode njihovog prijatelja pred Isusa, i upravo ta njihova spremnost na žrtvu i hrabrost otvaraju vrata Božje milosti.

Evanđelje nas tako poziva da budemo dio ovog pozitivnog, nesebičnog zajedništva, koje vjerom i ljubavlju može pomoći našim bližnjima. Ne zaboravimo da i ovogodišnji jubilej uzima za moto: „Zajedništvo, sudjelovanje i poslanje“. To je istinski poziv koji nas sve treba potaknuti da s vjerom i nadom idemo naprijed!

Molitva:

Dobri Bože, učini i nas prijateljima drugima. Posebno oni koju su zakočeni u nosiljkama današnjice, beznadni i nesposobni krenuti naprijed. Da ih mi dovedemo do Tebe, jedinoga pravoga Boga. Amen.