SVAKODNEVNO U 7:30 Upoznati Boga – temelj punine života
fra Lucijan Zeljko
fra Lucijan Zeljko
ČITANJA:
1Iv 2,12-17;
Ps 96,7-10;
Lk 2,36-40
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.
Kad obaviše sve prema Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila u njemu.
Riječ Gospodnja.
Riječ Božju tumači fra Lucijan Zeljko:
Sadašnjost sa sobom nosi razne teškoće. Živjeti samo u sadašnjem trenutku koji od nas zahtjeva neizmjerni trud i napor je prije svega breme koje čovjek ne može dugo nositi. Sa pouzdanom nadom možemo se lakše nositi sa sadašnjošću. „Sadašnji trenutak, ma koliko težak bio, može se živjeti i prihvatiti ako vodi ka nebeskom cilju…“(Benedikt XVI., Spe salvi, br.1).
Proročica Ana, kako ju naziva evanđelist Luka, žena je ispunjena nadom. Ona brojne godine života provodi u Hramu, u postovima i molitvama. Evanđelist nam otkriva ključan motiv ovakvog života. Svako njezino odricanje i svaka njezina molitva, zapravo sav njezin život u Hramu je služba Bogu. Ukoliko molitva ili odricanje ili prostor boravljenja i života nije služba Bogu onda postaje religija bez biti i besciljno horizontalno lutanje pod teretom. Ukoliko svoj duhovni život zaokupimo sobom u njemu nema mjesta za Boga i za bližnje.
Ova starica jasno vidi u Isusu Otkupitelja. Otkupljenje Jeruzalema koje proročica Ana iščekuje je u kontinuitetu sa starozavjetnim navještajem. Za proročicu Anu ono označava vrhunac Božje blizine. Samo u povezanosti s onim koji je sam Život i Ljubav mi smo u životu i ljubavi.(Usp. Spe salvi, br. 27)
U čemu se sastoji nada ove žene? Njezina nada smjera prema punini života. Ona prema Bogu gaji duboku vjeru. Vjeru prema kojoj uviđa da nije ovaj zemaljski život ispunjenje života. Proročica Ana otkriva da, iako nam nisu vidljive sve stvarnosti, vjera nas uvodi u jedan misterij u kojem prepoznajemo bit života.
Iskustva velike ljubavi pružaju nam snagu „otkupljenja“ i daju našem životu smisao. Međutim, ljubav koja je krhka i prolazna ne može nam dati sigurnost i snagu koja nadvladava najveća životna pitanja, pruža utjehu, te i smrt nadvladava. U Kristovu djelu otkupljenja izriče se apsolutna i bezuvjetna ljubav koja zahvaća u život i mijenja ga iz temelja. U takvoj ljubavi čovjek osjeća puninu postojanja i života. Otkupljenje koje iščekuje proročica Ana, Krist ispunja u vrhuncu ljubavi – smrti na križu. Život u sebi ima dimenziju odnosa. Upravo je ljubav čvrsto utemeljena u relacijskim kategorijama. Poruka i srž Evanđelja su sadržani u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Utjecaj bezuvjetne ljubavi koju proročica Ana nalazi u Isusu ima za posljedicu hvalu Bogu i navještaj drugima.
Upoznati Boga, jedinog istinskog Boga i onoga koga je poslao, Isusa Krista, je temelj punine života u kojem možemo klicati da napokon živimo. (Usp. Iv 17,3)