SVAKODNEVNO U 7:30 Božja logika!

ČITANJA:

Iz 40,1-11;

Ps 96,1-3.10ac.11-13;

Mt 18,12-14

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Što vam se čini? Ako neki čovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta, neće li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poći u potragu za zalutalom? Posreći li mu se te je nađe — zaista, kažem vam, raduje se zbog nje više nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale. Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih.«

Riječ Božju tumači fra Jure Šarčević:

Poštovani slušatelji, hvaljen Isus i Marija!

Današnja riječ Božja, još jedanput nam pokazuje tko je i kakav je naš Bog, Bog Isusa Krista. U kratkoj usporedbi – a Isus je volio koristiti usporedbe, volio je slike u kojima je otkrivao najveće tajne Kraljevstva Božjega – predstavlja nam Isusa kao Dobrog pastira. Iako sv. Matej ne spominje riječ pastir, ipak je jasno da je čovjek o kojemu se govori, zapravo Isus dobri pastir. Ljudski gledano, njegov je postupak u ovoj prispodobi, kao i u puno drugih slučajeva, posve nelogičan. Kako je moguće da pastir ostavlja 99 svojih ovaca i odlazi tražiti onu izgubljenu? Ne riskirali previše da, kad se vrati, ne nađe nijednu. Sve ih vuk može podaviti ili lopov pokrasti.

Ali Isus nije bilo kakav pastir, On je izvanredni, Dobri pastir. Ne vodi se ljudskom logikom i računicom upravitelja, koji skuplja materijalno blago. Za njega izgubljena ovca vrijedi koliko i onih 99 zajedno. To je Božja logika. Starozavjetni proroci su to već naslutili kad su govorili o Bogu kao pastiru. Npr. u knjizi proroka Izaije, iz današnje liturgije čitamo: „Gospodin Bog, kao pastir pase stado svoje, rukama ga svojim sakuplja, jaganjce nosi u naručju, a dojilicama otpočinut daje“ [40,11]. A prorok Ezekijel kaže: „ Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom – past ću ih pravedno“ [34, 16].

Ali kod Isusa, dobrog pastira, nalazimo dvije karakteristike apsolutno nečuvene. Isus ne samo da kaže da se dobri pastir brine za izgubljenu ovcu, nego to čini radije za nju nego za sve ostale. A prorok Ezekijel ne samo da se brine za izgubljenu, nego i za onu pretilu i jaku. Osim toga, prema Evanđelju svetog Ivana (10 poglavlje), Isus ide tako daleko da govori o nečuvenoj spremnosti dobrog pastira, koji je tako dobar prema stadu, da daje svoj život za svoje ovce. Do ovoga nijedno proroštvo, u mesijansko vrijeme, nije bilo došlo. Osim toga, zanimljivo je usporediti ovo evanđelje s onima Apokrifnim, (npr. Tomino evanđelje) gdje se očituje briga Dobrog pastira za izgubljenu ocu u tome što je ona bila bolja od ostalih. Kod Isusa, Dobrog pastira, nema ništa od toga. Njemu je stalo do toga da nađe izgubljenu ovcu, jednostavno zato što je bila izgubljena. On traži sve izgubljene, napuštene, one koji su na rubu i grješne!

Kao što je Isus pošao tražiti izgubljenu ovcu, tako tražiti i svakoga od nas. Ali ne samo to, on želi da i ja tražim druge. Jer, ako ja ne tražim drugoga, radost koja proizlazi iz zajedništva ljubavi nije potpuna. „Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih.« O kako je velik Bog o kojemu govori ova prispodoba! U sebi ima dva osjećaja koji naše ljudsko iskustvo čine istinitim: biti u potrazi i želji da budemo veseli i radosni. Ne idemo mi prvi Bogu, nego On dolazi k nama, traži svakoga od nas. On nas voli sve, jednog po jednog, mi smo “dragocjeni u njegovim očima”.

“Mnogo godina, napisao je islamski mudrac Bisthami, išao sam u potrazi za Bogom i kada sam otvorio oči, na kraju tog dugog vremena, otkrio sam da je On onaj koji mene traži.” [1] Naš Bog nije onaj koji upire prstom da sudi i osuđuje, nego Pastir koji se raduje izgubljenoj i nađenoj ovci, Otac koji slavi izgubljenog sina koji se vratio kući. Neka tvoja Riječ, Gospodine, bude svjetlo našemu jutru, neka bude razlog našeg zalaganja, neka bude luk naše nade, izgled naše ljubavi, neka bude odmor u umoru!