SVAKODNEVNO U 7:30 Što znači 'ući na uska vrata'?

ČITANJA:

Ef 6,1-9;

Ps 145,10-14;

Lk 13,22-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus je prolazio i naučavao gradovima i selima. Reče mu tada netko: »Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?« A on im reče: »Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći. Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ‘Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ‘Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ‘Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ‘Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!’ Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.«

Riječ Božju tumači fra Ante Radoš:

Dobro jutro draga slušateljice, dragi slušatelju.

U današnjem evanđelju po Luki Isus se susreće s osobom koja mu postavlja pitanje o spasenju: Je li malo onih koji se spašavaju? Isus odgovara onom poznatom rečenicom da se borimo ući na uska vrata, jer to su vrata iza kojih se nalazi Božje kraljevstvo. Naš život na zemlji treba biti borba za Božje kraljevstvo.

Sveti Vinko Paulski na jednom je mjestu zgodno rekao da svi naši napori moraju biti da zadobijemo nebo, a ostalo je samo gubljenje vremena. Ući na uska vrata znači prijeći iz starog način života u novi. Kraljevstvo nije samo za privilegirane. Ono nije određeno brojkama, kako to navedena osoba iz evanđelja shvaća. Svima nam je darovana mogućnost ulaska kroz uska vrata, ali da bismo uspjeli od nas se traže čvrsta vjera, borba, rad na sebi, trud i žrtva.

Nakon što Isus opominje kako se treba boriti da bi se ušlo na uska vrata, upozorava nas i kako će biti mnogo onih koji će tražiti da uđu, ali neće moći. Kaže kako ih Gospodar neće prepoznati. Netko je zgodno rekao da za poznavanje nije dovoljno samo ono što pretpostavljamo. Gosti iz evanđelja su pretpostavljali da ih Gospodar prepoznaje jer su s njim jeli i pili i slušali ga kako naučava na trgu. Za poznavanje je potreban naš trud po kojem će nas Gospodar prepoznati. Nije dovoljna samo želja. Za poznavanje je potreban osobni odnos. Dobro je da sebe zapitam: trudim li se upoznati Krista?

Isus pred kraj svoga govora ulijeva u nas riječi nade. Govori kako će doći s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti će za stol u kraljevstvu Božjem. To će reći da nitko nije isključen iz spasenja. Nema privilegiranih. Svi smo pozvani ući i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Na nama je koliko ćemo se truditi. Iza uskih vrata nalazi se široka soba za sve.

Počesto u svojoj svakodnevnici selektiramo ljude, određujemo tko je dobar, tko je loš, pa čak se usuđujemo govoriti i tko će se spasiti, a tko ne. Trebamo se čuvati takvih razmišljanja i takvih govora.

Evanđelje završava rečenicom kako ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji. Ovo nam je upozorenje da se odvojimo od površnih, ovozemaljskih stvari i da se usmjerimo prema vječnima. Isus nas poziva da se trudimo oko svoga spasenja, jer odgovorni smo za svoj život.

Gospodine, pomozi nam u današnjem danu i u današnjem radu sve više tebe upoznavati, tebe koji si put, istina i život (Usp. Iv 14,6)

Mir i dobro!