SVAKODNEVNO U 7:30 Tko si ti? Tko sam ja? Tko je On?

ČITANJA:

od dana: Prop 3,1-11;

Ps 144,1a.2-4;

Lk 9,18-22

Tekst evanđelja:

Dok je Isus jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: »Što govori svijet, tko sam ja?« Oni odgovoriše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta.« A on im reče: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Krist — Pomazanik Božji!«

A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. Reče: »Treba da Sin Čovječji mnogo trpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.«

Riječ Božju tumači vlč. Hrvoje Zovko:

Sjećate li se onih ispita na kojima profesor postavlja precizno pitanje, a vi ste odgovorili, da točno, ali vam je nedostajalo toliko tih detalja tako da vam je profesor bio prisiljen strpljivo objašnjavati cijeli kontekst u kojem je odgovor trebao biti umetnut? I s gorčinom ste primijetili da ste rekli vrlo malo u usporedbi s onim što je profesor htio. Tako je to danas u Evanđelju. Isus Učitelj poučava svoje učenike, odvodi ih na samotno mjesto i počinje s pitanjem: „Što govori svijet, tko sam ja?“ (Lk 9,18b). Pa, ovo nije teško pitanje. Reći što drugi rade, govore i misle dio je naše dijaloške prtljage. U govoru smo puno više orijentirani na razgovor o životima drugih nego o vlastitom životu. Dakle, odgovoriti nije teško. Prirodno nam je lakše pričati o drugima, premda ponekad postoji opasnost da upadnemo u mrmljanje, čega smo svi i svjedoci i žrtve.

Ali to nije slučaj s ovim susretom Isusa i njegovih učenika. Iako je pitanje lako, ipak ima visoko duhovni sadržaj, pa nema mjesta brbljanju. Što ljudi govore o Isusu? Na to pitanje odgovaraju učenici, čini se iz evanđelja, svi. Tada Isus, Učitelj, postavlja teško pitanje: „A vi, što vi kažete tko sam ja?“ (Lk 9,20a). Ovdje stvar postaje nezgodna: to je pitanje koje ušutkava učenike, osim jednoga, Petra, koji instinktivno odgovara; „Ti si Krist – Pomazanik Božji“ (Lk 9,20b). Odgovor je svakako točan, ali u isto vrijeme i nepotpun. To je i razlog zašto Isus zapovijeda da se o tome nikome ne govori. Petar još uvijek ima iskrivljenu sliku Mesije. Čini se da i on želi onoga koji će zgaziti neprijatelja, a ne onoga koji će se predati u ruke neprijatelja kako bi Petar, učenici, ti i ja mogli živjeti. Zato se i poslije suprotstavlja Isusu kada Isus počinje govoriti kako treba poći u Jeruzalem, biti mučen i ubijen te treći dan uskrsnuti.

Isus im zapovijeda da nikome ništa ne govore jer je riskantno ograničiti se na davanje Isusu isključivo božansko-pobjedničkog identiteta, identiteta jednog vanjskog osloboditelja. Koliko se puta također razmećemo svojom vjerom stavljajući Isusa toliko idealiziranog da nema mnogo veze s ljudskim slabostima, a time i s ljudima. Odnosno, zaboravljamo na njegovu ljudskost. On je pravi Bog i pravi čovjek. Tada Isus prilagođava odgovor: “Dragi Petre, ovaj Krist Božji o kojem govoriš također je onaj kojega će ljudi prezirati, progoniti i ubijati, a zatim će uskrsnuti”. On nije Bog lakih pobjeda, moći i slave, čak ni sigurnosti i sigurnih istina. Stara pjesma grupe Gen Rosso kaže: „On je Bog koji je stvorio sve, ali je sakrio ljubav iza privida smrti i boli“. Evo konteksta Petrova odgovora. Samo u boli možemo shvatiti pravi identitet Isusa, Krista Božjega. Zato je križ i tvoj i

moj put.

Isus, dakle, pita učenike: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?” (Mk 9,20a). Ovo pitanje je upućeno i nama. Cijeli događaj zbiva se u kontekstu osame jer nam početak današnjega evanđelja kaže: „Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici“ (Lk 9,18a). Zaista, važna je osama kako bih odgovorio na pitanje tko je Isus. To je možda najvažnije pitanje koje postoji, jer odgovor na njega zapravo mijenja sve.