SVAKODNEVNO U 7:30 Svjedočiti za Krista
Fra Mislav Lukačević / Foto: IKA
Fra Mislav Lukačević / Foto: IKA
ČITANJA:
Job 19,21-27;
Ps 27,7-9.13-14;
Lk 10,1-12
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se već kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik svoje plaće. Ne prelazite iz kuće u kuću.«
»Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’ A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: ‘I prašinu vašega grada koja nam se nogu uhvatila stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!’ Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.«
Riječ Božju tumači fra Mislav Lukačević:
Dragi slušatelji HKR, mir vam i dobro. Vjerujem da vam je možda puno toga što ste upravo čuli, jer Isus govori o više stvari, i teško je povezati ako slušam samo jedan puta. Zato vas prvo pozivam da pokušate kod kuće ili na pauzi pročitati današnje evanđelje.
Cjelina koja je pred nama jest poslanje učenika i upute kako da se ponašaju. Svakako bi rekao da se ovo odnosi na sve nas. Zašto? Kada Isus govori apostolima onda se nešto odnosi na sve a nešto samo na njih, tako bi mogli reći da se nešto u tom govoru odnosi na svećenike, recimo kada kaže:’ Vama dajem vlast’ itd.., a nešto na sve, poput: ‘Čuvajte se kvasca farizejskoga.’
Ovdje Isus šalje 72, dakle ne samo apostole nego učenike, a svi smo njegovi učenici. Naravno da svatko od nas u svojem vlastitom staležu, službi, poslu itd. treba staviti u okvir svojeg života i mogućnosti. Bilo bi suludo kad bi Majka troje djece živjela kao redovnica itd.
Gospodin šalje svoje učenike a time svakako da šalje i nas. Svakoga od nas u mjesto gdje živi. Mi često pokušavamo živjeti svugdje i svagdje, samo ne tamo gdje jesmo, i to je velika zamka koja nam oduzima mir. Da ne govorimo o fantazijama u kojima današnji mladi žive, igrica, filmova, serije, anime itd. Isus njih, odnosno nas, šalje u određeno mjesto. Tamo gdje jesi odnosno jesam to prihvati i imaj mir.
Šalje po dvoje. Meni kao fratru je prekrasno da je Franjo uvijek braću slao kao dvojicu, ne same. To poslanje kao dvojicu ja ispunjavam u samostanu. Možda ćeš reći, pa kako ja mogu ispuniti ako nisam u samostanu ili nekoj zajednici. Pogledaj oko sebe! Pogledaj svoju ženu, pogledaj svojega muža, dvoje ste koji itekako svjedočite ili ne svjedočite kršćanski život prvo svojoj djeci, rodbini, prijateljima a kasnije i ostalima.
Sad kada smo shvatili ovo poslanje zaustavit ćemo se samo na „Žetva je velika, ali radnika malo“. Ovo je bilo prije 2000 godina kada je Isus imao oko sebe mnoštvo koje ga je slijedilo. Pazite Isus ovo govori u 10. poglavlju, glas o njemu i apostolima je već odjeknuo po svim mjestima. Čovjek bi očekivao da će biti mnoštvo sljedbenika, no Isus nije kratkotrajna sekta, nego jedini pravi maraton. Zato Isus otkriva kako je stanje u tom polju, na tom maratonu. Nije sjajno kako bi svijet očekivao, nego je kritično. Koliki se danas bore da nađu radnika da radi u firmi, da radi sezonu, i mnogi odgovaraju nema radnika. Gostiju i posla ima na pretek, ali ne radnika. Ovo je dragi slušatelji kratka slika mrtvila naše kulture koja vlada, kulture smrti. Kako imati radnika kada nema ljudi, i na taj način fizički posao umire, stoji ili se zatvara. Sada ovo prenesimo na duhovno, a duhovno je veće nego tjelesno jer je vječno. Kako imati nadu, smisao, svrhu, dostojanstvo u današnjem vremenu, ma u svim vremenima, a ako nema onoga koji će govoriti o Kristu, prvo djelima, a onda kako sv. Franjo kaže „po potrebi i riječima“.
Zato molimo, zato se odazovimo.
Mir vam i dobro.