SVAKODNEVNO U 7:30 Otvorimo vrtove vjere u srcima i poslužimo jedni druge

ČITANJA:

od dana: 1Kor 15,12-20;

Ps 17,1.6-7.8b.15;

Lk 8,1-3

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjem. Bila su s njim dvanaestorica i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola; zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara.

Riječ Božju tumači vlč. Silvio Košćak:

Odlomak Lukina evanđelja koji danas stoji pred nama naoko nam ne daje neku veliku poruku. Može nam se činiti da je ovdje riječ tek o kratkom izvještaju s Isusova evangelizacijskog putovanja raznim gradovima i selima. A kaže evanđelist, zaredala su se mnoga takva putovanja i posjetio je mnoge mjesta svojega kraja. No, uz kratki izvještaj, koji nam ne govori o kojim je gradovima i selima riječ, dodao je evanđelist i kratak izvještaj o osobama koje su bile uz njega na tim putovanjima. Čuli smo da su uz njega bila dvanaestorica apostola i neke žene. Najbliži Isusovi suradnici, prva zajednica koju je okupio oko sebe kretala se gdje god je išao.

Vidim u toj zajednici temelje Crkve, onu prvu zajednicu koja je o svemu oči u oči mogla raspraviti sa svojim Učiteljem. Vidim u toj skupini ljudi oko Isusa, a o kojoj piše evanđelist Luka, zajednicu koja u sebi hrani i njeguje onu moćnu, zdravu klicu buduće zajednice vjernika, klicu Crkve utemeljene na vjeri apostola, sveopće, raširene po svem svijetu, posvećene u Isusovom imenu i sakupljene u jedno po zajedničkom hodu prema konačnom prebivanju s Bogom ljubavi kojeg su upoznali u Utjelovljenom.

Ova skupina ljudi koja prati Isusa na njegovu putovanju govori nam danas i više nego to možemo zamisliti ili ovdje izreći. Evanđelistu nije važno navesti imena apostola, njih poznajemo, već je o njima pisao. Imena tih muževa dobro su znana i zajednici za koju je evanđelje sastavljeno. Luki je u ovom dijelu teksta važno navesti barem neka imena žena koje su pratile Isusa.

Žene su važne našim crkvenim zajednicama. One nisu samo spremačice, da ne kažemo čistačice ili domaćice u župnim kućama ili crkvama. Žene su i teologinje, novinarke, profesorice, učiteljice, psiholozi, tješiteljice, katehistice, vjeroučiteljice. Zapisuje Luka da su Isusa i dvanaestoricu te mnoge žene posluživale od svojih dobara. Možemo misliti da su ih posluživale od materijalnih dobara, što vjerojatno i jesu činile. No, ako ove retke aktualiziramo s pomoću izvornog teksta evanđelja, ako ih pokušamo prevesti na jezik razumljiv ljudima današnjice, ovo da su ih posluživale od svojih dobara možemo uzeti u vrlo širokom značenju.

Žene oko Isusa i apostola opskrbljivale su ih potrebnim za život, služile su im i pridonosile zajedničkom poslanju, jednostavno rečeno evanđeoskim riječima, izvršavale su u toj skupini đakonsku službu. Ne možemo te žene misliti samo kao nijeme promatrače i skupljače hrane. Žene su u tim selima i gradovima mogle mnoge dovesti do Isusa. Žensko srce, kao što to primjerice čine naše mame, zna prepoznati patnje i brige ljudi oko sebe iz naoko malih sitnica ili ljudskih gesta. Znao je to Isus kad je Mariji Magdaleni u onom sretnom vrtu povjerio misiju prenošenja apostolima radosne vijesti o tome da je živ. Znao je to kad nam je povjerio s križa svoju majku Mariju za moćnu zagovornicu. Zna on to i danas kada, u Duhu Svetom, potiče Crkvu da se otvori geniju žene. I mudro čini Crkva naših dana kad se malo po malo, naoko beznačajnim koracima, otvara tom evanđeoskom putu.

Kristovu Crkvu ne bismo smjeli misliti kao privatni vrt zatvoren za javnost, kao vrt kojem se mogu diviti samo njegovi vlasnici ili vlasnikovi najbliži prijatelji. Naše crkvene zajednice svakako sve više i više postaju manjinske zajednice u društvu koje Bog i Crkva više ne zanimaju. Upravo u takvom društvu, crkvena zajednica mora postati kreativna manjina koja svojim zauzetim djelovanjem potiče na promjenu srca. Lijepo uređen vrt tradicije naše vjere mora se iznova otvoriti. A u tome nam mogu pomoći podjednako i žene i muškarci laici koji prije svega moraju obnoviti duboki odnos s Bogom. Vrt naše vjere i otvoren neće proizvesti udivljenje kod drugih, ako mi sami ne znamo kamo vode putevi i puteljci u njemu, ako ne znamo kakvi sve vrijedni primjerci rastu u njemu. Jedan od primjera je evanđeoska služba žena koja se danas sve više vrednuje. Samo je Isus put istina i život, a na nama, vjernicima današnjice ostaje trajna zadaća pronalaženja načina kako suvremenike dovesti na taj put. To svakako nećemo učiniti pomoću zastarjelih prijevoznih sredstava.

Zato nam današnje evanđelje otkriva važnost slušanja svake riječi zapisane u toj knjizi iz koje crpimo snagu za svoj svakodnevni rast. Otkrijmo već danas svoje mjesto u zajednici vjernika, Crkvi. Ugradimo svoj talent koji nam je od Boga dan u svoje župe. Svećenik ima vlast ispovijedati, ali liječnica ili liječnik psiholog mogu se angažirati oko daljnje pomoći. Svećenik ima vlast upravljanja crkvenim dobrima, a laik se može angažirati oko pripreme projekta socijalnog karaktera. I tome slično! Otvorimo vrtove vjere u našim srcima i poslužimo jedni druge obiljem duhovnih dobara koja imamo. Otvorimo se jedni drugima u svojim župama i biskupijama, ali otvorimo se i ljudima oko nas da vide naša dobra djela i da po njima svi zajedno slavimo našeg Oca koji je na nebesima.