SVAKODNEVNO U 7:30 Navještaj Božje riječi

ČITANJA:

1Kor 2,1-5;

Ps 119,97-102;

Lk 4,16-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dođe Isus u Nazaret, gdje bijaše othranjen. Uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pružiše mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla

blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.”

Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: »Nije li ovo sin Josipov?«

A on im reče: »Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju.« I nastavi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvori nebo pa zavlada velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.«

Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjeva, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.

Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Bulić:

U ovom ćemo tjednu čitati dijelove Lukina evanđelja o Isusovu naviještanju Božje riječi. Danas smo s Isusom u njegovom zavičaju gdje je othranjen. Tu ga svi poznaju. Kao i svi Židovi koji vjeruju Bogu i on se s njima okuplja u sinagogi. Glavni sadržaj toga okupljanja je uzimanje i čitanje Božje riječi. Kako je svaki odrastao Židov mogao uzeti, čitati i tumačiti Božju riječ to čini i Isus.

Uzeo je svitak Božje riječi i pročitao. Možemo samo misliti s kakvim je poštovanjem i kako svečano morao Isus uzeti knjigu Božje riječi i s kakvim je zanosom morao čitati, učiti i tumačiti tu živu Božju riječ. To čitanje i tumačenje jako je djelovalo na slušatelje. Luka je zapisao da su mu svi odobravali i divili se milosnim riječima što su tekle iz njegovih usta. Isus je pomazan Duhom i pun Duha Svetoga već od svoga krštenja. On sam čitajući odlomak iz proroka Izaije tumači svrhu svoje Duhom pomazane službe: propovijedati evanđelje, Radosnu vijest oproštenja i duhovnog spasenja, posebno siromašnima, potlačenima, poniznima, onima skršena duha i slomljena srca i onima koji dršću od njegove riječi. Isus dakle želi dotaći one koje većina odbacuje i zanemaruje.

Iscjeljenje koje Isus naviješta uključuje cijelu osobu čovjeka, i duh i tijelo. Osobito naviješta oslobođenje od sotonske vlasti. Kad spominje milosnu godinu ne misli na kalendarsku godinu nego vremensko razdoblje u kojem je spasenje dostupno baš svima.

Međutim, poznavanje njegovih mještana o Isusu bilo je vrlo površno i možemo reći krivo. Oni ga previše poznaju i gledaju tjelesnim očima te se više čude onom što govori nego što ih to potiče na veću vjeru i slušanje Božje riječi.

Kakvo je moje poznavanje Isusa?

Kako ja slušam Njegovu riječ?

Što mi ona znači?