NEDJELJOM U 15:30 Bog se raduje čistom srcu!

ČITANJA:

Pnz 4,1-2.6-8:

Ps 15,2-4ab.5ab;

Jak 1,17-18.21b-22.27;

Mk 7,1-8.14-15.21-23

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: »Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?« A on im reče: »Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.«

Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: »Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Petar Mlakar:

Braćo i sestre, kako se Bog raduje čistom srcu! Blago čistima srcem, oni će Boga gledati! I kad iz čistog srca izlazi preko usana Bogu molitva, zahvala, pjesma… ona se diže i prodire u Nebesa. Bogu je mila i ugodna. Zato vjernik treba bdjeti nad svojim srcem, da ono bude i ostane čisto. Jer kad bi naša pobožnost bila samo izvanjska, a ne bi je pratila unutarnja usklađenost srca s vanjskim činima, to Bogu ne bi bilo drago te bismo i mi zaslužili prijekor: „Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene.“ Srce, dakle, treba biti ne daleko, nego blizu Bogu kako bi i čašćenje Boga usnama bilo od Njega primljeno.

Je li moje srce blizu Bogu? Sigurno jest, ako bdijem nad svojim srcem i ne dopuštam da se u njemu zadrže zle namisli raznih vrsta o kojima Isus govori u Evanđelju. Ako takve misli naporom svoje volje uz Božju pomoć otklanjam od sebe kada se pojave, a u svojoj nutrini gajim dobre i plemenite misli, tada čuvam svoje srce čistim i bliskim Bogu. Zle je misli važno u korijenu srezati, čim se pojave, kako ne bi poput korova izrasle i zadobile snagu. Vjernik može, čim primijeti da mu se u srcu pojavila zla misao, odmah Bogu se moliti: „Gospodine, predajem Ti ovu misao, odričem je se. Pomozi mi, blagoslovi me.“

Ponekad je potrebno sličnu molitvu više puta ponoviti i vrlo uskoro snaga zle misli blijedi i nestaje. S druge strane, potrebno je puniti um dobrim mislima, a zato je najbolje danomice posegnuti za Svetim Pismom, kako bismo svoju dušu hranili nadahnutim riječima Božjim, koje nas jačaju i utvrđuju u dobru. To je i svrha ove emisije „U svjetlu Božje riječi“, kako bismo rasvijetljeni Božjom riječju krenuli u novi dan. Vjernik koji čita Sveto Pismo i razmišlja o biblijskim tekstovima, poput Blažene Djevice Marije prebirući u srcu riječ Božju, izgrađuje svoj duh u istinskim vrijednostima te postaje jak kad navale napasničke misli, jer im lako može suprotstaviti riječ Božju koju je pročitao i pohranio u sebe. Zato se, braćo i sestre, što više družimo sa Svetim Pismom, imajmo sveto Evanđelje uvijek negdje blizu sebe, i rado ga čitajmo i o njemu razmišljajmo. Neka nas Isus sve blagoslovi i čuva naša srca čistima i bliskima Njemu, amen!