SVAKODNEVNO U 7:30 Post – žrtva koju čovjek prinosi Bogu

ČITANJA:

Am 9,11-15;

Ps 85,9.11-14;

Mt 9,14-17

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Pristupe Isusu Ivanovi učenici govoreći: »Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?« Nato im Isus reče: »Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!«

»A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer zakrpa vuče s odijela pa nastane još veća rupa.«

»I ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inače se mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje sačuva.«

Riječ Božju tumači vlč. Petar Tisaj:

U čitanju Matejeva Evanđelja čovjek ostaje iznenađen i začuđen smirenošću s kojom Isus nastupa, na prigovore i odgovara, izriče tako jednostavne riječi, a sve nekako kao u prolazu. Prethodno je završio svoje prijepore s onima što su prigovarali zašto se druži s grješnicima i carinicima. Danas je riječ o postu. Post je žrtva koju čovjek na sebe uzima da bi nešto prinio Bogu.

Naime, o postu se Isus izravno izrazio već u Govoru na gori kad je govorio o molitvi, odricanju, milostinji. Ondje je govorio da se ne smije sveta stvar koju čovjek čini iznositi na vidjelo, da svatko vidi. Ništa ne smije služiti reklami ili samoreklami, a ovdje kao da krši praksu posta u Izraelu.

Pitanje posta može se postaviti ondje gdje je riječ o ispaštanju zbog grijeha i prijestupa, dakle gdje se nešto okajava, pa se čovjek baca u prah i pepeo, navlači kostrijet na sebe i posti, ili pak gdje se čovjek treba pripraviti na nešto buduće, pa u tu svrhu posti. Međutim, za Isusove učenike ne postoji više ni prošlost ni budućnost: Mesija je ovdje, s njima, u njihovu društvu, i zato su oni u mesijanskoj radosti. Dokle god je Isus s njima, to je vrijeme slavlja i radovanja, a ne vrijeme posta. Nemoguće je očekivati od svatova da poste. Gospodin priređuje svom narodu upravo tu svadbenu svečanost u Isusovoj osobi.

Isus ne stavlja pod znak upitnika post u načelu. Post je naređen već u Edenu, Adam se morao sustegnuti da ne jede s dva stabla u sredini vrta. Prekršivši zapovijed navukao je na sebe i ljude nesreću i propast. Isus se okomljuje već u Govoru na gori na farizejsku praksu posta, naime, posipanja pepelom, da se vidi kako netko posti.

Evanđelje je kao mlado vino koje ključa, vrije, kao kvasac koji treba prodrijeti u tijesto ovoga svijeta. To bismo trebali biti mi kao vjernici u svijetu. Biti radost u svijetu. Radovanje u Gospodinu vaša je snaga – glasi već u Starom zavjetu. Čovjek je stvoren da bude ispunjen Bogom, njegovom ljubavlju i radošću.