SVAKODNEVNO U 7:30 Zahvalnost, blagoslivljanje, ponos

ČITANJA:

vl.: Dj 13,46-49;

Ps 117,1-2;

Lk 10,1-9

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.«

»Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje.’«

Riječ Božju tumači vlč. Petar Tisaj:

Živimo od drugih. Došli smo u kuću koja pripada našim roditeljima, posjedovali smo očevo imanje, jeli smo njihovu hranu, oblačili se u odijelo i haljine koje su nam oni kupili. Ušli smo u svijet koji nije naš, učili smo jezik svojih roditelja i svoga naroda, naslijedili smo kulturu svoga naroda, u školi smo naučili ono što su drugi izumili, načinili i nama predali. Dišemo zrak koji nismo mi nabavili, dišemo i izdišemo plućima koja nismo sami sebi kupili, gledamo očima koje su nam darovane, imamo ime i prezime koje su nam dali roditelji, ulazimo u crkvu koju nismo mi gradili, dobivamo oprost grijeha u ispovijedi koju nismo mi izmislili, pričešćujemo se Kristovim tijelom a da to nismo sami sebi donijeli.

Živjeti mirno i spokojno na baštini koju su nam drugi darovali može se ako smo njima zahvalni, ako blagoslivljamo njihove kosti na našem tlu, ako zahvalno prihvaćamo kulturu, vjeru, znanost, jezik, kuće, ceste, sela i gradove koje su oni načinili.

Zato je važno proučavati svoju povijest. Ali još više, važno je biti ponosan na ono što jesmo. Bog nas je darovao ovoj zemlji, Bog je dao da mi budemo karika u našem hrvatskom narodu, u kršćanskoj vjeri, u zapadnoj kulturi, u svom hrvatskom jeziku, u umjetnosti i na ovom prostoru. Kad to prihvaćamo sa zahvalnošću i radošću, spremno radeći na daljnjoj izgradnji i blagoslivljajući pokoljenja prije nas, tada postajemo ne samo sretni i plemeniti ljudi, nego imamo i savez s Bogom, ali i zagovor i zaštitu pokoljenja prije nas.

Ćiril i Metod dali su našem narodu pismenost, ali pomogli i razvoj vjere. Zato ih je Crkva proglasila zaštitnicima slavenskih naroda i Europe. Zbog djelovanja Ćirila i Metoda i njihovih učenika naš narod je imao specifično mjesto na Zapadu i u Crkvi, bio osobit narod s nekim svojim privilegijima i slobodama. Ćiril i Metod su svetci, a to znači ljudi koji su komunicirali s Bogom, bili s njime u savezu i zato su bili sposobni gotovo svim slavenskim narodima donijeti ne samo vjeru nego i kulturu.

Neka nas u našem daljnjem i hodu prati molitva, zaštita i zagovor Ćirila i Metoda.