SVAKODNEVNO U 7:30 Rast u poštovanju prema svetim stvarima

ČITANJA:

2Kr 19,9b-11.14-21.31-35a.36;

Ps 48,2-4.10-11;

Mt 7,6.12-14

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas. Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci. Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu.

O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Anđelko Katanec:

Današnje kratko evanđelje kao da je preuzeto iz Knjige Mudrih izreka. Isus rečenicu za rečenicom navodi bitne savjete i opomene za život i, zanimljivo, ove njegove poruke, poznate su i kao antičke latinske izreke:

1. Ne bacajte biserje pred svinje! Nolite mittere margaritas ante porcos.

2. Sve što želite da ljudi vama čine, činiti i vi njima. Prout vultis ut faciant vobis homines et vos facite illis similiter.

3. Uđite na uska vrata spasenja! Intrate per angustam portam!

Zadržao bih se ovdje na prvoj izreci koja zvuči poprilično provokativno. Ne dajte svetinje psima! Ne bacajte biserja pred svinje! Isus ovdje očito neke ljude uspoređuje sa psima i svinjama. Imao sam situaciju među svojim krizmanicima kada je jedan svoga prijatelja nazvao psom i bila je to uvreda koju ovaj drugi nije mogao oprostiti. Ne mogu si ni zamisliti kako bi se netko osjećao da ga se usporedi sa svinjom. Posebno u biblijsko vrijeme svinje su smatrane nečistim životinjama i nitko ih se nije usudio niti dotaknuti, a kamoli jesti, dok se o psima nije razmišljalo kao o ljubimcima nego kao o divljim životinjama koje će uništiti sve što nađu.

Isus ovdje iznosi židovske izreke. Kada kaže da se psima ne daju svetinje, aludira na meso koje je žrtvovano Bogu i time postalo svetinja. To meso su smjeli jesti svećenici, ali se nije smjelo dati psima nego se je ostatak trebao spaliti. Sveta posvećena hrana nije za životinje. Biserje je pak simbol za mudrost, a svinja kao životinja ne cijeni ništa što se ne može posjeti. Ona, kao i psi, ima viši stupanj inteligencije od recimo riba, ptica, gmazova i drugih životinja, ali njoj biserje neće niša značiti. Kada shvati da se ne radi o hrani, pogaziti će ga i ostaviti u blatu.

Što je, dakle, poruka ove Isusove izreke? Svete i vrijedne stvari ne treba olako davati onima koji ih nisu sposobni razumjeti i cijeniti. Postoje ljudi koji mrze ono što je nama kršćanima sveto. Neki ljudi će poput divljih pasa samo rastrgati svetinje i ostaviti ih u smeću. Neki će ljudi poput svinja odbaciti sve što ne mogu pojesti ili iskoristiti za vlastiti užitak, njima je kao i svinjama važno samo da im je tijelo sito i zadovoljeno, a ne mare za mudrost i više vrijednosti života.

U antičkoj Crkvi postojalo je nešto što se zove disciplina arcandi – disciplina tajnosti, što znači da su samo oni koji su kršteni i krizmani imali pristup svetim otajstvima liturgije. Djeci i onima koji nisu bili poučeni, prvotno je trebala pažljiva poduka i postepeno upoznavanje sa istinama vjere kako bi se zadržalo dostojanstvo i svetost Božjih stvari. Neka nam ove riječi svima budu podsjetnik da rastemo u poštovanju prema svetim stvarima, u pobožnosti kod sudjelovanja u obredima i slavlju svetih sakramenata, u pristupu Božjoj riječi u Bibliji, tj. općenito, da razvijamo osjećaj poštovanja za svo ono što je Božje.