SVAKODNEVNO U 7:30 Ne birajmo prolazno nego vječno!

ČITANJA:

od dana: 2Kr 11,1-4.9-18.20;

Ps 132,11-14.17-18;

Mt 6,19-23

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce. Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve će tijelo tvoje biti svijetlo. Ako ti je pak oko nevaljalo, sve će tijelo tvoje biti tamno. Ako je dakle svjetlost koja je u tebi tamna, kolika će istom tama biti?«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Dominik Vukalović:

Draga braćo i sestre dragi slušatelji.

Tematika koju danas Isus stavlja pred nas jest da se usredotočujemo na životno osiguranje ovdje na zemlji. Čovjek misli u svojoj lakomislenosti ako će imati svega napretek da će biti zaštićen. Tko posjeduje gomilu novaca, blaga i bogatstva sigurno nije zaštićen. Svo to bogatstvo u čovjeku samo povećava vlastiti strah. Čovjek ako je bogatiji živi opasnije i ugroženije. Treba mu stotinu brava i polica osiguranja ali i dalje nije siguran. Čovjek si postavlja vremenito pitanje: Biti ili imati? Jer sve što čovjek posjeduje na zemlji postat će hrana moljcima ili će rđa nagrizati. Svaka košulja ili haljina od svile u konačnici postaje mrtvački pokrov. Čovjekov posljednji kaput ili košulja ne treba pa i nema više džepova, jer su suvišni i nepotrebni. A svo bogatstvo i znanje i imanje dostaje za eventualno mramorni nadgrobni spomenik koji kroz godine pojede zub vremena.

U Isusovim ustima ne čujemo kako se trebamo ovoga ili onoga odreći, nego nas poziva na izbor prave i neprolazne vrijednosti, one koje vječno traju. Isusu je jasno da je u čovjeku težnja nutarnji nagon za srećom, puninom, ispunjenošću, za nečim čvrstim neprolaznim. Ali postoji glad za životom i on ga nudi. Preko ovih riječi Isus uspijeva odvratiti čovjekov pogled od prikovanosti za zemaljsko i prolazno. Nemoguće je materijalnim dobrima osigurati ovdje na zemlji egzistenciju. Sve je podvrgnuto propadanju. Zato sve Isusove riječi usmjeruju čovjekov pogled prema onostranosti, prema blagu na nebu i to blago treba steći. Da bi se to ostvarilo treba izvršiti prevrat u sebi i u društvu. Prevrat svih vrijednosti.

Uzmimo primjer sunca. Sunce je ono koje našem životu daje svjetlo, toplinu, otvaramo svoje oči da vidimo sve što je sunce obasjalo i svemu dalo obrise kojima se divimo. Sunce kroz prozor ulazi u našu sobu. Ako je prozor zamagljen ni sunce ne može ući. Ako je naše oko bolesno i zamagljeno zavišću, mržnjom, prezirom, lošim mislima, onda ne vidimo ispravno. Oči su prozori naše duše. Sukladno tome Krist je svjetlo našega života. Mi smo prosvjetljeni i dok imamo njega kao svjetlo moći ćemo hodati ovim svijetom. On je za svijet ono što je sunca za zemlju. Zapitajmo se na kraju: Za čime hlepi naše oko? Čime se ono zanosi, za kojim blagom, prolaznim ili neprolaznim? Gdje je blago ondje će ti biti i srce. Tko je u našem vidokrugu: Bog ili naše ja, vječnost ili sadašnji trenutak, svjetlo ili tama? Kamo nas pogled odvlači onamo ćemo stići. Ili gore ili dolje ili prema nebu ili prema mračnom grobu. Odaberimo ono što je vječno. Amen.