NEDJELJOM U 20:00 Tragajmo za dobrom i Božjim poticajima

ČITANJA:

Post 3,9-15;

Ps 130,1-8;

2Kor 4,13 – 5,1;

Mk 3,20-35

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: »Izvan sebe je!« I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.«

A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!

Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.«

I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!« On im odgovori: »Tko je majka moja i braća moja?«

I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.«

Riječ Božju tumači p. Mislav Skelin:

Što je stajalo iza tvrdnje da je Isus izvan sebe? Teško je s preciznošću odgovoriti. Čini se da su ljudi iz njegova okružja bili zbunjeni jer su počeli od njega doživljavati nešto neočekivano. Zaista, nije lako vidjeti kako se neka osoba iz naše blizine mijenja na način koji ne znamo objasniti. Koliko tek zbunjujuće može biti Isusovo poslanje ljudima koji su bili naviknuti na tolika zla ovoga svijeta i smatrali ih normalnima. Slično onome što se događa Isusu zna se događati i onima koji ga nasljeduju – svecima.

Kada je sveti Ignacije Lojolski doživio obraćenje napustivši svoj svjetovni način života ispunjen igrama oružjem, taštinama i potragom za slavu, njegov ga je brat počeo preklinjati da se ne upropasti i da promisli koje su nade ljudi u njega polagali i koliko bi mnogo mogao postići. Kao hodočasnik je putovao pokrajnjim cestama kako ga ne bi prepoznali oni koji su ga poznavali kao plemića.

Kada sveci započinju svetački život, naći će se netko komu to neće odgovarati. Kada netko već stekne glas svetosti, svijet želi da ta svetost bude očitovana na određene uniformirane i pretežito izvanjske načine. Poljski svetac brat Albert Chmielowski, umjetnik i prijatelj siromaha, bio je pušač. Živio je na prijelazu 19. na 20. stoljeće. Poslije njegovog života ostale su 3 ili 4 njegove fotografije. Na jednoj od njih sveti Albert je s cigaretom. Ta fotografija se dugo vremena nije nigdje objavljivala. Iz nekog se razloga nije smjelo vidjeti da svetac može biti s cigaretom. Ovaj pomalo banalan primjer ipak vrlo slikovito govori o tome koliko ustaljeni načini razmišljanja određuju naše prihvaćanje ili neprihvaćanje osoba.

Nije se rodija ‘ko bi svitu ugodija. Bez obzira na dobro koje netko čini, uvijek će se naći netko sumnjičav. Zbog stava skepse, vlastitih interesa ili nekog trećeg razloga. Isus izgoni đavle, čini dobro i događa se nešto novo. Nekima od onih koji to promatraju, to novo je nepredvidljivo i opasno. Pismoznanci imaju metodu objašnjavanja i rješavanja takvih slučajeva. Dobro koje Isus čini proglasit će zlim. Svaki onaj koji čini dobro naići će na nekoga tko će ga osporavati.

Barem su dvije pouke navještaja Evanđelja. Prva: Činimo dobro radi dobra, ne kako bismo bili prihvatljivi svima oko nas jer to nećemo uspjeti nikada. Druga: Znamo da je nužan oprez kako nam se zlo ne bi podvalilo u omotu dobra. Ali nemojmo s oprezom otići u krajnost koja će nas onesposobiti da vidimo dobro i Božje poticaje kada nam oni zaista dođu u život. Nemojmo dobro proglašavati zlom i tako huliti na Duha Svetoga.