SVAKODNEVNO U 7:30 Milost daje snagu da se ljubi srcem

ČITANJA:

od dana: 1Kr 18,41-46;

Ps 65,10-13;

Mt 5,20-26

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga bit će podvrgnut sudu. Ako tko bratu rekne: ‘Glupane!’, bit će podvrgnut Vijeću. Ako tko reče: ‘Luđače!’, bit će podvrgnut ognju paklenomu.

Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar. Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića.«

Riječ Božju tumači o. Mladen Mikulić:

Poslušajmo samo strogi prijekor Gospodina Isusa Krista. S kakvom silom nam zapovijeda da moramo ljubiti svoje neprijatelje. Nijedan grijeh nije toliko strašan kao grijeh mržnje i nepraštanja. Oprostiti uvredu nije nešto što nam je dano na izbor, nego je to carska zapovijed, a za ne izvršavanje carske zapovijedi kazna je smrt. Bog nam nije dozvolio da biramo koga ćemo ljubiti, nego ljubiti podjednako sve. A je li netko vrijedan naše ljubavi, nije na nama da istražujemo, nego to moramo ostaviti onome koji ispituje ljudsko srce i bubrege. Ljubav, ali i mržnja se rađaju u srcu, zato su najgore misli one koje nam govore protiv naših bližnjih. Kada se mržnja rodi u srcu, onda se ona očituje i u djelima. Takve zle misli moramo odbaciti daleko od sebe kao najsmrtonosniji otrov, jer ako ga popijem u mukama ćemo umrijeti. Ako oprostim svome bratu, tek će onda meni moći i moj Bog oprostiti.

Ljudi ni ne shvaćaju da opraštajući uvrede zapravo čine sebi dobro. Meziti drugoga znači popiti otrov i očekivati da drugi umre. Kaže sv. Bazilije Veliki: “Ako je netko tužan zbog tebe, ako si nekoga povrijedio Bog neće htjeti čuti tvoje molitve, jer će tuga tvoga brata biti prepreka tvojoj molitvi do Boga”. Prvo se moramo izmiriti i zatražiti oprost da bi mogli biti Božji prijatelji. Kažeš da ne možeš oprostiti: prvo se prisili dobro neprijatelju činiti pa će i srce krenuti za tvojim djelima. Ne mogu se natjerati da ljubim bližnjega, ali se mogu natjerati da ga dočekam radosnim licem, ne mogu zaboraviti možda uvredu, ali mogu se natjerati da dobro govorim o njemu. S vremenom će naš trud donijeti ploda pa će nam božanska milost dati snagu da ljubimo i srcem.

Ako se srdim i osvećujem to samo pokazuje da smo isti kao naš neprijatelj. Razlika je jedino da je on prvi počinio zlo, a ja drugi. Svaki čovjek se može pokajati i promijeniti. Ako se sada držim dobrim, ne znači da ću ustrajati u dobru do kraja svoga života. Juda je bio izabrani apostol pa je izdao Krista i osudio sebe na propast, a dobri razbojnik s križa je bio ubojica pa mu je ipak prvom obećano kraljevstvo nebesko. Otvorimo naše oči i pogledajmo naše grijehe, pa ćemo vidjeti da smo i sami potrebiti oprosta. Koliko god ja oprostio svome bratu, ipak je Bog daleko više oprostio meni. Tek kada oprostim onome koji me najviše ranio, smijem se usuditi zatražiti oprost za sebe.