NEDJELJA U 20:00 „Gospodin moj i Bog moj!”

ČITANJA:

Dj 4,32-35;

Ps 118,2-4.16ab-18.22-24;

1Iv 5,1-6;

Iv 20,19-31

Tekst evanđelja:

Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«

Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«

I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«

Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

Riječ Božju tumači o. Marko Maglić:

Ivanovo Evanđelje na poseban način naglašava da je Isus Bog, ali isto tako više nego drugi evanđelisti Ivan na poseban način da je Isus i čovjek. U današnjem evanđelju vidimo kako je Isus iskoristio Tominu nevjeru kako bi učvrstio našu vjeru. Kada su učenici govorili Tomi što su vidjeli što se dogodilo, Toma je samo slegnuo ramenima. Njegova reakcija je ostala do današnjih dana u srcima mnogih ljudi: Učenici su sve ovo umislili u svojoj žalosti. Toma želi vjerovati samo ono što može opipati vlastitim rukama. “Dok ne vidim na njegovim rukama ranu od čavala, i dok ne stavim svoje prste u ranu od čavala, i ne stavim svoje ruke u njegov bok, neću vjerovati. Isus nakon toga dolazi Tominoj nevjeri zbog nas, i više nam je vrijedila Tomina nevjera nego vjera ostalih učenika. Isus pristaje pokazati Tomi svoje rane i sam mu govori: Stavi svoj prst ovamo, i vidi moje ruke, i pruži svoju ruku i stavi je u moj bok, i ne budi nevjeran nego vjeran!

Tomina reakcija nakon što je vidio i dotaknuo tijelo Isusovo vrhunac je u Ivanovom evanđelju: Gospodin moj i Bog moj! Gospodin moj i Bog moj! Toma ispovijeda svoju vjeru da je Isus Bog. Ne moramo vidjeti Isusa u tijelu kao što su ga gledali apostoli, da bi povjerovali da je Isus Bog, blaženi smo jer ne vidimo, ali vjerujemo. Blažena Djevica Marija nije blažena zato što je bila Majka Isusova, nego zato što je slušala Riječ Božju i čuvala je. Papa Benedikt XVI. Kaže: Slučaj apostola Tome važan je za nas iz najmanje tri razloga: prvo, jer nas tješi u našim nedoumicama; drugo, jer nam pokazuje da svaka sumnja može dovesti do jasnog ishoda iznad svake nesigurnosti; te, konačno, jer nas riječi što mu ih je Isus upravio podsjećaju na pravi smisao zrele vjere te nas ohrabruju da nastavimo, unatoč teškoćama, svojim putem prianjanja uz Njega.