SVAKODNEVNO U 7:30 Preobrazimo se Ljubavlju koja daje život

ČITANJA:

Hoš 14,2-10;

Ps 81,7-11.14.17;

Mk 12,28b-34

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Pristupi Isusu jedan od pismoznanaca i upita ga: »Koja je zapovijed prva od sviju?« Isus odgovori: »Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, iz sve duše svoje, iz svega uma svojega, i iz sve snage svoje!«

»Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.«

Nato će mu pismoznanac: »Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga — više je nego sve paljenice i žrtve.«

Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: »Nisi daleko od kraljevstva Božjega!« I nitko se više nije usuđivao pitati ga.

Riječ Božju tumači fra Josip Ivanović:

Recima današnjega evanđelja prethode susreti mnogih farizeja, zakonoznanaca i pismoznanaca s Isusom koji mu pristupaju vrlo lukavo, pomalo opasno, ispitujući ga o stvarnosti uskrsnuća ljudskoga tijela, o porezu caru itd., hoteći ga uhvatiti u riječi i djelu, da se protivi Zakonu Božjemu, da se protivi zakonu rimskoga cara, da radi protiv kralja…

Slika je to, nažalost, i nas kršćana koji dolazimo pred Boga u želji da mi njega poučimo, da nas on potvrdi u našem dobrom življenju, da umiri našu savjest ili da ga jednostavno iskušamo hoće li nam učiniti štogod po volji ili neće. Poput ovih farizeja ostajemo iznenađeni Isusovim odgovorima koji posramljuju nas i naše (ne)znanje.

Pismoznanac, za razliku od drugih, pristupa iskreno, bez skrivenih namjera. Jako dobro poznaje Zakon i Pisma; poznaje ne samo Deset zapovijedi, nego i ostalih 613 zapovijedi (mitzvot) koje vjernom Izraelcu omogućuju pobožan i Bogu ugodan život. Od tih 613 zapovijedi 365 je negativnih (nemoj!), a 248 pozitivnih (čini!; 248 je broj kostiju u ljudskom tijelu prema čemu svaka kost, svaki dio tijela ima jedan zadatak ne bi li ugodio Bogu). U moru zapovijedi želi vidjeti koja bi bila najveća. Isus odgovara dobro poznatim citatom svakom Izraelcu: „Shema Yisrael! Adonaj elohenu. Adonaj echad!“ „Slušaj, Izraele! Gospodin Bog na Gospodin je jedan!“ To je molitveni poziv koji svaki Židov moli svakodnevno pet puta ne bi li se prisjetio Onoga od kojega jest, po kojemu postoji. Isus se poziva na ono što je dobro poznato, ali neodjelotvoreno! Poziva se na ono što razum jako dobro poznaje, ali konkretnost života nalazi problem u izvršavanju. Poput ostalih slušatelja i pismoznanac ostaje zatečen jednostavnošću Isusova odgovora. Kako za njih, tako i za nas danas vrijedi isto pravilo, ista zapovijed, ako se ljubav uopće može nazvati zapovijedi.

Svjesni smo činjenice da je Boga puno lakše ljubiti jer ga ne vidimo, a bližnjega teže jer ga vidimo, susrećemo, s njime živimo. O toj ljubavi prema bližnjemu bit ćemo jednoga dana pitani i po njoj suđeni. To je ljubav koja ne traži svoje probitke i uspjehe, nego je usmjerena prema drugome. Pismoznanac je to shvatio i prihvatio: ljubav čini više nego sve paljenice i žrtve koje se prinose za oproštenje grijeha. Ipak, jedna je žrtva to učinila jednom zauvijek: Kristova žrtva ljubavi na križu u kojoj je Krist postao i žrtva koja se prinosi i oltar na kojemu se prinosi. I to traži od svakoga od nas: da cijelo svoje biće preobrazimo Ljubavlju koja daje život.

„Učimo gledati drugoga ne samo našim očima, već Božjim očima, a to je pogled Isusa Krista. Taj pogled polazi od srca i ne zaustavlja se na površnosti, već se izdiže iznad onoga što se vidi izvana i uspijeva dokučiti duboke težnje drugoga: težnju da ga drugi sasluša, da mu drage volje posveti svoju pažnju, da mu, riječju, iskaže ljubav.“ (Benedikt XVI.) Ohrabrimo se Božjom riječju i znajmo od nje živjeti i djelovati; bez toga naši susreti i naše mjesto u Crkvi/crkvi (po)ostaje beživotno i suho. Stvoreni smo iz ljubavi, otkupljeni iz ljubavi – živimo iz ljubavi.