SVAKODNEVNO U 7:30 Je li naša vjera u Krista poput stijene?
vlč. Petar Galeković
vlč. Petar Galeković
ČITANJA:
Dn 5,1-6.13-14.16-17.23-28;
Otpj. pj.: Dn 3,62-67;
Lk 21,12-19
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja.« »Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti.« »Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.«
Riječ Božju tumači vlč. Petar Galeković:
U današnjem evanđelju Isus daje praktične upute kako se postaviti kada se nađemo u situaciji da nas se progoni. I kaže nam Isus da k srcu uzmemo to da ne smišljamo obranu unaprijed. To zapravo znači da pred progonitelja, ljudski govoreći, dođemo potpuno nespremni. Kako se to čini moćno, a kako je u realnosti to teško. Ne smišljati nikakvu obranu kojom bi se trebao obraniti znači svjesno i slobodno svu svoju nadu staviti u Gospodina Isusa Krista kao svoga Stvoritelja i Spasitelja. Kad se nađemo u takvoj situaciji, takav postupak može nam se na prvu činiti sumanutim, preuzetnim i potpuno neracionalnim, čak možda i fanatičnim. Pa koji luđak koji ide pred progonitelja i još zna da ide pred progonitelja dolazi kao da je mutav? I ne samo to, nego ono što je ključno, još potpuno svjesno i slobodno odabire tako doći? To stvarno može samo jako hrabar čovjek, čovjek čija je vjera u riječ Isusa Krista poput stijene bez dinamita. Takav čovjek također osjeća strah, jer on nije lud i nije psihopat, ali on svejedno čini unatoč strahu, jer hrabrost nije odsutnost straha, nego je hrabar onaj koji strah osjeća, ali svejedno ide, ide onako kako mu njegov Gospodar nalaže.