SVAKODNEVNO U 7:30 Tjelesna i duhovna djela milosrđa

ČITANJA:

Jon 1,1 – 2,1.11;

Otpj. pj.: Jon 2,2-5.8;

Lk 10,25-37

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Neki zakonoznanac usta i, da Isusa iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?« A on mu reče: »U Zakonu što piše? Kako čitaš?« Odgovori mu onaj: »Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« Reče mu na to Isus: »Pravo si odgovorio: To čini i živjet ćeš.« Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: »A tko je moj bližnji?« Isus prihvati i reče: »Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ‘Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.’« »Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu što je upao među razbojnike?« On odgovori: »Onaj koji mu iskaza milosrđe.« Nato mu reče Isus: »Idi pa i ti čini tako!«

Riječ Božju tumači vlč. Anđelko Katanec:

„Idi pa i ti čini tako,“ poziv je Isusa Krista jednom zakonoznancu nakon što je ispričao prispodobu o milosrdnom Samaritancu koji je priskočio u pomoć izranjenom čovjeku. To je poziv i svima nama da činimo djela milosrđa ljudima u potrebi i tako im iskažemo kršćansku, ili bolje rečeno, Kristovu ljubav. Pozvani smo biti milosrdni Samaritanac.

Međutim ova priča ima i svoju dublju dimenziju na koju nas podsjećaju crkveni oci. Ona nije samo primjer kako treba pomagati bližnjima. Ona nam objavljuje Isusa Krista kao dobrog Samaritanaca, kao onoga koji je došao k nama ljudima dok izranjeni od zala i nevolja života ležimo pokraj puta nemoćni da si sami pomognemo. Sveti Augustin npr. objašnjava simboliku čovjeka koji je u Isusovoj prispodobi išao iz Jeruzalema u Jerihon i pao u ruke razbojnika. Za njega to je slika čovjeka koji napušta Božju milost i pada u grijeh. I sveti Jeronim komentira ovaj odlomak na isti način, kao čovjekovo udaljavanje od Boga i pad u grijeh. Razbojnici su čovjeka opljačkali, svukli, izranili i ostavili polumrtva, baš kao što đavao čovjeku otima Božje darove, skida s njega ljudsko dostojanstvo i uništava božanski život u njemu.

Svećenik i levit koji su prolazili, ali se nisu osvrtali na jadnoga čovjeka, naznačuju da tradicija i religija ne mogu čovjeka spasiti. Sveti Augustin usuđuje se reći da oni predstavljaju starozavjetne žrtve i Mojsijev zakon koji nisu dovoljni da nas oslobode od zla i grijeha. Pravo otkupljenje i spasenje dolazi jedino iz Kristove žrtve na križu i zakona ljubavi. I tako dolazimo do Samaritanca koji je također išao tim putem, kao što se i Krist postavši čovjekom spustio iz neba u ljudski svijet. Samaritanac vidi unesrećenog čovjeka i sažali se nad njim. Tu evanđelist Luka koristi kompliciranu grčku riječ: ἐσπλαγχνίσθη (esplanchnisthē) koja se u svim drugim situacijama koristi da pokaže kako Isus duboko suosjeća s osobama u potrebi. Ista riječ se koristi npr. kada se Isus sažalio nad mnoštvom jer su bili izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira, neposredno prije nego je nahranio tisuće ljudi, kad je ozdravio dva slijepca, čovjeka od gube, kada je uskrisio sina udovice iz Naina, a onda i u prispodobi o izgubljenom sinu kada se otac ganuo i potrčao prigrliti sina koji se vraćao kući. Dakle, Samaritanac direktno oponaša Isusovu sućut i suosjećanje s ljudima u svakoj vrsti životne nevolje.

Primijetite i kako Samaritanac liječi ranjenika, ne ispire mu rane vodom već vinom koje je slika Kristove krvi prolivene za spasenje grešnika i uljem koje je slika pomazanja i snage Duha Svetoga i zato se koristi kod bolesničkoga pomazanja. Gostinjac u koji Samaritanac vodi čovjeka je pak drugo ime za Crkvu, mjesto kojemu Krist Gospodin povjerava brigu za čovjekov oporavak od grijeha i odmor od životnih tereta. Isus je Samaritanac koji podmiruje troškove gostinjca, tj. Crkve što nas dodatno podsjeća da Crkva ne može učiniti ništa osim u Kristovo ime, a u njegovo ime može dijeliti oproštenje, ozdravljenje, oslobođenje, obnovu života i povratak u život milosti. Isus je doista naš dobri Samaritanac, a nama ostaje poziv da idemo i činimo isto, da nasljedujemo našega Gospodina vršeći tjelesna i duhovna djela milosrđa.