Budi dio naše mreže

SVAKODNEVNO U 7:30 Raduj se, čovječe!

/ sd

ČITANJA:

od spomendana: Dj 1,12-14;

Lk 1,46-55;

Lk 1,26-38

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljajući kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«

Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!«

Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Riječ Božju tumači fra Stipo Kljajić:

Početak molitve Zdravomarija, Zdravo Marijo, jest djelomično izmijenjeni pozdrav anđela Gabrijela upućenog Mariji prilikom navještenja Isusova rođenja, opisanog u Evanđelju po Luki. Gabrijelov uvodni pozdrav je poziv na radost, na radost zbog lijepe vijesti koja u nastavku slijedi: raduj se, i to raduj se, milosti puna. Marija se treba radovati zato što je puna milosti, Božje milosti.

Nastavak Gabrijelovog pozdrava dodatno pojašnjava razlog za radost i činjenicu da je Marija milosti puna: Gospodin je s njom. Naglašavanje činjenice da je Gospodin s nekim često se koristi prilikom udjeljivanja nekog Božjeg zadatka određenim biblijskim likovima: poput Jakova, Mojsija, Jošue i Gideona. To je zapravo izraz ohrabrivanja i poziv na vjeru u Boga, na povjerenje da njegov plan ne može faliti. Kako reče i psalmist: ako je Gospodin s nama, tko će protiv nas? Stoga je posve razumljivo da je ovakav pozdrav Mariju zatekao, ne samo emocionalno nego i racionalno, da se prepala i počela razmišljati, razmišljati i o tome pred kakvim se Božjim zadatkom nalazi i što se od nje zapravo traži.

Navikli smo da u Mariji gledamo osobu koja poslušno i bez ikakvih razmišljanja prihvaća sve ono što od nje Bog traži, a ona jednostavno nije bila takva. Tako evanđelist Luka izvješćuje da nakon trodnevne potrage za dvanaestogodišnjim Isusom, koji se o blagdanu Pashe izgubio u Jeruzalemu, njegovi roditelji ne razumiju Isusov odgovor kako mu je biti u onomu što pripada njegovu Ocu. Sličnu začuđenost Marija pokazuje i nakon Šimunova proročanstva. Premda je, kako bilježi isti evanđelist, brižno čuvala sve te uspomene u svome srcu, ipak je teško povjerovati da ih je odmah razumjela. Pravo razumijevanje će doći – kao i kod Isusovih učenika i drugih sljedbenika – tek nakon Isusova uskrsnuća. Kao što će i događaje pod križem svoga sina, taj vrhunac majčinske boli, moći shvatiti tek nakon uskrsnog jutra.

Na čudnovati Gabrijelov pozdrav Marija se, dakle, „smete i stade razmišljati“. Time se želi reći kako je susret s Bogom uvijek tajanstven i nikada do kraja jasan. Kako od čovjeka traži hrabrost da se otisne na pučinu, da izađe iz tmurne svakodnevnice i napravi korak više: da se upusti u neizvjesnost hoda s Bogom. Marija prihvaća zadaću iz vjere, a nije joj posve jasno što treba činiti. Pita se i razmišlja. Time pokazuje da vjerovati, istina, ne znači uvijek razumijevati sve, no da je nužno pitati se o stvarima vjere. Vjerovati, ne kao slijepi sljedbenici i poslušnici, nego kao razumna Božja stvorenja. Vjerovati znači svjesno i slobodno, uvijek novo odlučivanje za Boga, za čovjeka u sebi i pored sebe. Prevedeno u našu kršćansku svakodnevnicu, vjerovati znači dolaziti na mise, svetkovati svetkovine, križati se pod križem, ali i pitati se zašto to radimo. Vjerovati znači pitati se zašto smo vjernici i u kolikoj mjeri to uistinu jesmo. Osobito se pitati postajemo li time bolji ljudi.

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja